utorak, 26.06.2007.
Hrvatski fond za privatizaciju na SDP-ov način
|
Vidim da se na pollitici i oko nje zahuktala rasprava oko Hrvatskog fonda za privatizaciju. Pa da se malo prisjetimo zbivanja oko tog fonda u vrijeme Velike koalicije: Čitajmo malo dnevni tisak iz tog doba: Vjesnik 07.02.2003. (godina VI, broj 1415) """""Razriješen Upravni odbor HFP - Linić, Jurčić, Crkvenac, Župan-Rusković i Pankretić Upravni odbor razriješen zbog učinjenih propusta i pogrešaka u odlučivanju o natječaju, a Vlada poništila i odluku o prodaji hvarske tvrtke Termama Čateš i odredila da se neće izabrati ni jedan ponuđač. Račanove zaključke podržali svi ministri iz SDP-a i HSS-a, a usprotivili se oni iz Libre i HNS-a. Prema informacijama o burnim zbivanjima tijekom dvosatne pauze, da Račanovi zaključci nisu prihvaćeni, koalicija bi se raspala Sanja Kapetanić ZAGREB, 6. veljače – Vlada je u četvrtak poništila odluku o prodaji Sunčanog Hvara donesenu 23. siječnja i odlučila da se neće izabrati ni jedan ponuđač. Zbog počinjenih propusta i pogrešaka u postupku odlučivanja o natječaju razriješen je cijeli Upravni odbor Hrvatskog fonda za privatizaciju u kojem su Slavko Linić, Ljubo Jurčić, Mato Crkvenac, Pave Župan-Rusković i Božidar Pankretić. Zaključeno je da će se HFP preustrojiti u skladu s najavljenim efikasnijim upravljanjem državnom imovinom, a u tom sklopu Ministarstvo gospodarstva predložit će nova kadrovska rješenja. Odluka je donesena nakon što je dvosatna rasprava prekinuta pauzom za ručak, za vrijeme koje se sastao Vladin uži kabinet (premijer, potpredsjednici Vlade i predstavnici stranaka), a dio HSSovih ministara prešao je preko Markova trga k predsjedniku HSS-a i Sabora Zlatku Tomčiću. Prema neslužbenim informacijama, smjena Upravnog odbora Fonda neće značiti smjene s ministarskih funkcija. Prihvaćene zaključke predložio je premijer Ivica Račan i za njih su glasali svi članovi Vlade iz SDP-a i HSS-a, dok su protiv bili članovi Libre i HNS-a. Račan je nakon glasanja izrazio »zadovoljstvo što je Vlada pokazala da se zna suočiti sa složenim situacijama« i dodao da mu je žao što je razočarala one izvan Vlade koji su očekivali nešto drugo.....""""""""""""" itd. itd. Dakle, u vrijeme Velike koalicije utvrđene su nepravilnosti u radu Hrvatskog fonda za privatizaciju. I to toliko značajne da je čak postala upitna Velika koalicija. Međutim, razlika između onog i ovog vremena je da tada nitko nije bio kazneno odgovoran. Velika koalicija nije imala ni političke, ni bilo kakve druge volje sankcionirati krivce za greške u privatizaciji. Da, smijenili su upravni odbor, ali su umjesto jednih instalirali druge. Svi ministri su pri tom ostali na svom mjestu, a Ljubu Jurčića, koji je smijenjen iz Upravnog odbora Fona za privatizaciju (valjda zbog odličnog rada u istom) sada nagrađuju ponudom za premijera, ukoliko osvoje izbore. Krasnog li premijera, koji u svojoj karijeri ima zapisanu naprasnu smijenu iz Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju. No za razliku od njih, ova vlast se ne vadi na političku odgovornost (kao što je to činio SDP u stilu «ajmo smijenit upravni odbor i dok psi laju, karavane prolaze») već je pronašla konkretne krivce koji će KAZNENO odgovarati. Boli narod ona stvar za političku odgovornost (to se ionako rješava na izborima). Vrijeme je da se krivce utrpa u zatvore. Uzalud se Pusićka trudi uvjerit nekoga da je bitna «politćka» odgovornost, zato jer ona trenutno nije na vlasti, a dok je bila na vlasti nije smijenila svoje ministre za nepravilnosti utvrđene u Fondu. Došlo je vrijeme da krivci konačno snose kaznenu odgovornost, baš me briga za "politćku". |
Legalizacija lakih droga
|
Marica, marihuana, ganđa, trava, vutra, gras, cd, vulja, grinta, điđa, žiža, mara, granje, zeleno....oni kažu "lake droge"....ali slušam danas na radiju emisiju o tome i vidim da stvari nisu ni najmanje bezazlene koliko se čine. Ako se pita bilo kojeg narkića, svaki će reći da je u ovisnost krenuo upravo od marice. Stoga je u borbi protiv droge, prvi preventivni korak, koji se sam po sebi nameće, odvratiti djecu upravo od marice. Ali ne, SDP-ovci tvrde da pušenje marihuane nije štetno. Valjda zato jer je maricu pušio njihov bivši, pokoj mu duši, predsjednik pa je ipak postao predsjednik. A i ovaj novi im predsjednik, Zoran Milanović je izjavio da je pušio maricu (http://www.poslovni.hr/45591.aspx). Sve same labilne osobe. Istovremeno dok se desetine i desetine volontera bore protiv ovisnosti među mladima, ulažući svoj trud i svoje dragocjeno vrijeme da bi odvukli mlade iz pakla droge, koji je počeo maricom, travom, marom...., SDP-ovci, da bi prikrili pred narodom labilnost svojih političara, pod raznim izgovorima zalažu se za legalizaciju lakih droga. Čak i oni SDP-ovci koji se ne drogiraju. Htjeli bi odaslati poruku potencijalnim ovisnicima (rekli smo naprijed da je gotovo svaki narkoman počeo svoju ovisnost pušenjem marice) kako je to nešto ok, jer je, eto, legalno. A zapravo se zalažu iz razloga da prikriju labilnost svojeg političkog vrha. Još jedna velika SDP-ovska LAŽ. |
ponedjeljak, 25.06.2007.
Ah, valjda je pala kiša
|
Večeras je Otvoreno bilo pokislo. Ispočetka je sve krenulo dobro, prema Baginom uhodanom scenariju, jer su dvije kokoši čerupale Polančeca i nisu mu dale doći do riječi. Polančec, ko Polančec, pristojan i tih, čeka svoj red da dođe do riječi, ali od Pusićke ne može doći ni do zraka, a kamoli do riječi. Bago sretan. Ali onda mu je krenulo nizbrdo. U emisiju se uključio Đapić, tek pristigao s osječke "kave" i najavio suradnju istorodnih stranaka. Bago pokisnuo. Usta mu se objesila, osmijeh splasnuo, obrve se spustile, zaboravio na tekst....nevjerojatna promjena navodnobitrebalobitineovisnog novinara navodnojavneazapravosdpovske televizije. Upravo ga je bio gušt gledati onako pokislog. U ovom sparnom danu iznenadno osvježenje, zapuhao istočnjak, pomest će sa scene zadnje zaostatke jugonostalgije. Bago završio emisiju rečenicom "čekaju nas najneizvjesniji izbori ikad"....a ja mislim upravo suprotno. Nakon večerašnje kave nikad nisu bili izvjesniji. Btw. Pusićka proziva odgovornost za sjedenje u upravnim odborima. Čudno kako nije pozvala na odgovornost članove upravnog odbora Riječke banke ili Viktora Lenca, kad je bila na vlasti, da ne rečem one druge. Pusićka je zaboravila objasniti u Otvorenom koliko je ovakvih antikorupcijskih akcija provedeno za mandata Velike koalicije?! Evo, ja ću umjesto nje: Niti jedna. Zato su i izgubili izbore. A sad je antikorupcijska akcija provedena, zato će HDZ dobiti izbore! |
nedjelja, 24.06.2007.
Boris Tadić u emisiji "Nedjeljom u 2"
|
Otkad smo se izbavili Jugoslavije, a pogotovo nakon velikosrpske agresije na Hrvatsku, uopće me nije zanimalo što se događa s istočne strane granice. Ja sam na Dunavu izgradila mentalni "kineski zid", iza kojeg ne postoji ništa više što bi moglo pobuditi moj interes. Međutim, kuhajući kavu poslije ručka, sasvim slučajno uključila sam tv upravo u vrijeme Stankovićeve emisije "Nedjeljom u 2". Gost Boris Tadić, predsjednik Srbije. Ipak ne ugasih televiziju, čisto zbog Stankovića. Naime, Stanković radi zanimljive emisije pa sam htjela pogledati kako je napravio ovu. I iznenadila sam se. Prvo zbog Tadića. Kao predsjednik naroda, koji je na Hrvatsku učinio agresiju kakva se ne pamti u novijoj svjetskoj povijesti, Tadić me nije zanimao, baš kao ni taj narod. Pođoh od one, kakav narod, takav mu i predsjednik. Ali što sam duže gledala emisiju, Tadić mi se sve više i više sviđao. Relativno mlad, pametan, intelektualac, na svako pitanje imao je spreman odgovor. Istina je da mi se neki odgovori i nisu baš previše sviđali, posebice oni kod kojih sam osjetila dašak diplomacije u svrhu prikrivanja osobnog osjećaja. Ipak sam se pokušala izbaciti "na balkon i s balkona" pokušati razumjeti tog čovjeka. Ono što sam, gledajući izvan sebe same, vidjela o tom čovjeku, svidjelo mi se. Ima nade za Srbiju. Kao što Tadić reče u odgovoru na Stankovićevo pitanje da li je optimist u pogledu uspostave odnosa između Srbije i Hrvatske, nešto slično tomu da treba poći od izgradnje ekonomskih odnosa, tako i ja nakon svega mislim da ne treba imati nekog sentimenta, jer su rane iz rata još uvijek svježe, ali ima mjesta građenju dobrosusjedskih odnosa na "vi". Ako su i većina ostalih Srba kao njihov predsjednik, mjesta optimizmu ima. Malo me iznenadio Stanković. Iako je imao čast intervjuirati predsjednika jedne države, brzao je s pitanjima, ne čekavši i ne saslušavši uvijek odgovore. Vjerojatno je bio zbunjen. Tadić je bio na visini i nije se naljutio, iako ga je u jednom trenutku ipak prikočio. Uffff nadam se da Stanković ipak neće postati kao narcisoidni Bago. |
subota, 23.06.2007.
svađalica Vesna Škare Ožbolt
|
Kaže političarka Vesna Škare Ožbolt na Pollitika.comu sljedeće: "Ivo i Janša se ne svađaju.Svi oko njih da, ali oni ne." (izvor: komentar na stranici: http://www.pollitika.com/sova) Iz ove njene rečenice zaključujem, kad bi Vesna Škare Ožbolt dobila tu čast voditi ovu hrvatsku državu, da bi se ona svađala s Janšom. Da bi ona zaratila sa Slovencima. Mislim da nam je dosta ratova i svađanja. Vesni Škare Ožbolt očito nije. |
četvrtak, 21.06.2007.
Brisanje nepoćudnih komentara na Mrakovom blogu
|
Štovani Mrak napisao je na svom blogu post pod naslovom "Sympathy for Sanader". Kao odgovor na takav prostački i potpuno izmišljen post, ostavila sam mu komentar napisan na način kakav Mrak može razumjeti, s nešto izmijenjenim ulogama. Izmišljotina na izmišljotinu: " 6. Lion Queen Says: June 21st, 2007 at 13:57 Sympathy for Ivica Račan Procurilo je što se događalo na tajnoj sjednice vlade od 18. lipnja 2003. godine i događaji koji su uslijedili neposredno nakon nje: Izvanredna tajna sjednica Vlade Republike Hrvatske, Zagreb, 18. lipnja 2003, Markov trg Ivica Račan (grmi; zapliće mu se jezik od bijesa, blijed je u licu, iz očiju mu sijeva biblijski bijes): … su stoka, svinje, psi! I to sada, praktički pred izbore! Što su kupovali s tim novcima? Koliko čovjeku treba – ima novaca za stan, dva stana, auto, vikendicu, a što onda kupuju, majku im Božju?!? U dvorani za sastanke vlada neugodna šutnja, ministri većinom gledaju u pod. Ingrid Antičević frče rub suknje i provjerava da li joj je podstava dobro prišivena. Mato Crkvenac se s vremena na vrijeme promeškolji u stolici nastojeći odati dojam da bi se u njegovom umu omamljenom teškim ručkom mogla pojaviti kakva konkretna misao. Željka Antunović se nalaktila na stol, krši ruke ispred sebe i svako malo pogledava na ostale ministre kako bi vidjela njihovu reakciju. Ivica Račan: Za kojeg Boga, jer ne znam koga bih drugoga pozvao, mi imamo upravni odbor u tom Fondu za privatizaciju? Željka! Željka! (Račan ponavlja poziv jer se Željka Antunović ne odaziva od prve) Željka Antunović: Molim? Ivica Račan: Moliš? Moliš? Ti bi trebala imati jasan stav o ovome, ti si trebala imati saznanja o tome, ti trebaš imati spremnu izjavu o ovoj svinjariji, a ti moliš!?! Majku vam Božju, jeste li vi svi ludi!? Ja sam toliko puta govorio o sebi u prvom licu, i ispadalo je da samo ja vodim ovu državu, pa su me radi toga kritizirali, govorili da sam sujetan, samodopadan, štajaznam šta sve ne, a ispada da ZAISTA jedino ja vodim ovu državu, a vi svi ostali, kad vas pitaju o pronevjerama u vašim resorima, problemima u vašim ministarstvima, očiglednim propustima u poslu, nemate pojma i molite! Željka Antunović: Ivice, dopusti da kažem… Ivica Račan: Kuš! Ovo je sjednica vlade, sjednice vlade vodim ja, a ne ti, zato ćeš govoriti kad ti se dopusti! Mato Crkvenac: Druže Račan, sjetit ćete se da sam ja u nekoliko navrata upozoravao… Ivica Račan (posprdno): Ohoooo!… Javio se i ministar financija!… Nisam ni sumnjao da ste vi u razmišljanju ispred svojih kolega, ispred svog vremena, baš kao i u žderanju. Kao da nije dovoljno što se na službenim večerama pred europskim diplomatskim zborom crvenim zato što mi ministar financija dolazi u jugiću kao da mu o tome život ovisi, nego si nam još osvjetlao obraz svojom interpretacijom poreznog zakona radi čega slušam prigovore svakog usranog veleposlanstva u ovoj jadnoj državi! I prestani mi s tim Vi-kanjem… Radimir Čačić (crveni se na fleke)): … (zaustio je da nešto kaže, ali se predomislio i spustio pogled natrag na stol. Usta mu se ponovo pretvore u ravnu crtu). Ivica Račan: Čačiću! Htio si nešto reći? Ako sam u ikoga imao povjerenja, to si bio ti, radi svog iskustva u biznisu, radi tvoje samouvjerenosti, znanja kojim si se hvalio… Osim ako mi nisi recitirao naslove poglavlja o čijim sadržajima nemaš pojma? Kako ćemo ovo popraviti, Čačiću? Jedini način da vas spasim je da ispadnem kreten i zabašurim ova saznanja sve dok ne procure i da se nadam i molim da nitko neće u javnosti saznati za ovu priču kako bi vi, veliki reformatori, manageri i vizionari mogli provesti u kožnim foteljama još četiri godine! Ljubo Jurčić: Ja, gospodine Premijeru, mislim da naš državni tužioc neće objaviti ovu priču, neka Lučin s njim ljubazno porazgovara o tome. Ivica Račan: Ok, ok, ali ipak, znate za Zakon o curenju informacija?!? Jeste li vi svi normalni? I što to uopće mijenja? A vi, Jurčiću, nešto ste mi blijedi, da niste bolesni? Ljubo Jurčić (zaista blijed): Meni je od jutra loše… ja bih molio izuzeće… Ivica Račan (smireno, tiho, ali smrtno ozbiljno): Dobit ćete vi izuzeće. Svi. Na sljedećim izborima. Neću vas više voditi. Neću više voditi nikoga. Snalazite se kako znate i umijete. Baš me zanima gdje ćete raditi kad vam isteknu mandati. Baš me zanima da vidim koliko vas će na kraju završiti u zatvoru. Dajem vam svoju neopozivu ostavku, a vi provjeravajte da li ja to po zakonu i protokolu mogu ili smijem. Svejedno mi je. Moralan čovjek ne daje ostavku zato što je on svinja, već zato što su svi oko njega svinje. (Završava tužno i umorno, skuplja papire sa stola, gasi monitor ispred sebe, ustaje i odlazi. Linić, Jurčić i Antunović gledaju s čuđenjem, ostali osjećaju određeno olakšanje, ne podižu poglede sa stola u neizrečenom očekivanju da ode jedan i dođe neki drugi Račan. Po njima, stvari će se već nekako riješiti, izgladiti. Antunovićka, vidno uzrujana, ustaje i požuruje za Premijerom). Željka Antunović (na hodniku, sustižući Premijera koji je grabio prema izlazu odlučnim korakom, kao u propagandnom spotu): Ivice!… Ivica Račan (ne usporavajući, sarkastično): Željka!… Željka Antunović: Uvjeravam te, mi nismo znali… bilo bi užasno glupo priznavati grešku koje nema… Ivica Račan (staje, okreće se): Da? Željka Antunović (usrala se od nagle promjene tona Premijera): Ne, pa mi dobijamo već gotova rješenja na uvid i odobrenje… Ivica Račan: Idiote. Idiote. Mi se tu već godinama jebemo s konceptom objektivne odgovornosti, majmunice jedna, a ako ti to nije poznato iz svih sranja koje imamo sa Haškim sudom, onda pogledaj zakon o trgovačkim društvima, pogledaj zakon o obveznim odnosima i upitaj se što znači formulacija «gruba nepažnja»; pa onda ako se tamo pronađeš i prepoznaš, razmisli o tome kolika bi mogla biti kazna za takva sranja pa trči u klub zastupnika i spremaj izmjene krivičnog zakona jer ćete odgovarati krivično, a ne politički, a za «krivično» se, za razliku od «političkog», ide u zatvor! (unosi se Antunovićki u lice, ova promatra izbuljenim očima dok joj se uobičajeno muževni izraz lica razlaže na komadiće užasnutog, nervoznog mesa). Željka Antunović: Ja sam mislila na… (prekida i šumno izdiše jer je Račan grubo odguruje dlanom u prsa te nastavlja prema izlazu.) Ivica Račan (leđima okrenut Željki,, u odlasku): Jebi se, Željka, tu je već Zoki. U trenutku kad je Premijer izišao na ulicu ispred zgrade Vlade Republike Hrvatske, njegov vozač se nalazio preko puta, naslonjen na crkvu Sv. Marka, i bio je puno dalje od službenog vozila nego Premijer. Iznenađen ovako ranim pojavljivanjem Premijera i preplašen njegovim ljutitim izrazom lica (što je upućivalo na moguće biflanje radi toga što će morati čekati na vozača da mu otvori vrata), vozač se trgne, gotovo poskoči na mjestu, baci cigaretu na pod i potrči prema vozilu ne ugasivši je nogom. Nacrta se pored auta upravo u trenutku dok je Premijer prilazio. Ivica Račan (neočekivano blago s obzirom na izraz lica): Samo polako. Danas nam se nigdje ne žuri. Vozač (otvarajući vrata): Kuda idemo? Ivica Račan: Na aerodrom, moram dočekati nekoga. Sasvim privatno. Ovaj put bez pratnje. Vozač: U redu, gospodine Premijeru. Dok su se izvlačili iz uskih gornjogradskih ulica i spuštali prema Ribnjaku, Premijeru su kroz glavu prolazile slike koje nisu imale puno veze s njegovim poslom. Bila su to sjećanja iz mladosti, kad je čitav svijet odjekivao neizrečenim obećanjem i nadom, svaka osoba je u sebi nosila nešto zanimljivo, svako mjesto je bilo nevjerojatno i neočekivano, svaki trenutak je bio poput male vječnosti na dlanu svemogućeg dvadesetogodišnjaka. Osjećao je dolazak još jedne prekretnice u životu, novog doba, nešto slično onom tupom slomu oko tridesete godine svog života, kad je osjetio da je nada koja ga je ispunjavala lažna, i da ako postoji nešto čemu se treba nadati, onda to nije nešto veliko, novo i veličanstveno, već nešto malo, svakodnevno i jednostavno. Od tada je nastojao živjeti baš tako, ali mu je to rijetko polazilo za rukom. Imao je i on putra na glavi, nedvojbeno, ali je ipak smatrao da je radio ono što mora, za razliku od većine drugih koji su radili ono što im je naređeno. U tom smislu je mogao biti zadovoljan, ali ostala je praznina nakon gubitka one nade iz mladosti, očekivanja nečeg velikog, svečanog, što se treba dogoditi svaki tren. Možda je konačno sada došlo vrijeme da se ta praznina ispuni, pomisli on, ali samo za trenutak. Sve nade u njemu su danas imale prosječan vijek trajanja od jedne stotinke. Vozač je parkirao auto ispred ulaza u zgradu zagrebačkog aerodroma, potpuno zatekavši dežurnog policajca koji je prepoznao vladino vozilo. Ovaj je počeo užurbano dojavljivati nešto u svoju radio-stanicu, ali Premijer se toliko brzo oprostio od vozača i uletio u zgradu terminala da nije bilo vremena za uvođenje bilo kakvih sigurnosnih mjera. U prepunoj zgradi je bilo još par iznenađenih lica, ali nitko nije stigao uputiti više od jednog začuđenog pogleda jer je Premijer pohitao ravno prema šalteru za check-in ispod monitora na kojem je pisalo: Croatia Airlines OU410 Frankfurt Kad je došao na red, službenica se malo zbunila, ali joj je on s galantnim smiješkom objasnio kako danas putuje privatno i ne želi nikakvu strku, VIP tretmane i ostale protokolarne drame. Službenica na šalteru rutinirano provede registraciju, položi kartu i putovnicu na šalter i zaželi Premijeru sretan put. Premijer se na pola okreta zaustavi i upita službenicu: - Recite mi molim Vas, da li se moja supruga registrirala? - Koja od supruga, molim? - Pa ova najnovija, Dijana! Službenica spusti pogled na monitor, utipka tri slova, zatim klikne mišem dok su joj mutni odrazi slova s monitora plesali po licu te na kraju odgovori: - Gospođa Dijana je na Vašem letu, da. Sjedalo do Vas. - Hvala Vam lijepo – odgovori Premijer i osmjehne se na način koji bi zasigurno dobio izbore u nekoj manjoj državi. Uslijedilo je još par glupavih reakcija službenika policije pri provjeri putovnice i pretresu, ali Premijer je svojim ponašanjem jasno dao do znanja da mu je jednostavnije malo pričekati u redu s ostalim putnicima nego čekati da se organiziraju i otvore svi putevi za VIP osobe. I zaista, nije prošlo niti deset minuta od registracije, a on je već bio u čekaonici i tražio pogledom svoju suprugu. Ugledao je poznatu frizuru na kraju reda stolica (Bože, otkad nije promijenila frizuru, uvijek je ista, pomisli on) i krenuo prema njoj kad mu u džepu sakoa zazvoni mobitel. Voland: Jesi li zadovoljan? Ivica Račan (pomalo zatečen, još uvijek dobro raspoložen, ali s ukočenim pogledom; osjeti da mu je tijelom prošao nekakav hladan val nesigurnosti): Mislim da jesam. Voland: Misliš ili jesi? Ivica Račan: Jesam… A tko pita? Voland: Voland ovdje. Ivica Račan: Tko? Voland (nestrpljivo): Voland, jebi ga, Mefisto, Kayser Sose,… Ivica Račan (pomalo zabrinuto, osvrće se da vidi prisluškuje li tko od putnika njihov razgovor): Dobro, dobro, shvatio sam. Epilog: Nije ništa procurilo, jer je među njima vladao Zakon «ŠUTNJA JE ZLATO», sve dok nije došla Nova Vlada i konačno otkrila o čemu se tu radi. " No komentara već poslijepodne nije nigdje bilo. Mrakova pollitika brisanja nepoćudnih komentara radi na sve strane. Treba li tome uopće komentar?? Comments |
nedjelja, 17.06.2007.
Uzbuna na pollitici
|
Uzbunili se jednoumnici, pa u svom jednoumlju koriste ono čega se prvog dohvate. Te spam, te troll, te ovo te ono. Iako su svi čitali i križali mačeve u okršajima, sad im je sve to bio spam, iako su u tom spamu itekako aktivno sudjelovali. Ali oni sebe ne vide. Ok. Neka su meni dali loše ocjene, ali tko mi može suvislo odgovoriti zašto su Skvikiju dali isto tako loše ocjene. Skviki je krasna osoba i svaka mu je riječ na svom mjestu. Ali ne, i Skviki ima karmu za zonu sumraka. Iako je umjeren i pristojan. Naravno, ni Skviki nije ljevičar. Dakle, jednoumlje na Pollitika.comu vlada. Bez obzira koliko se Mrakan trudio da to nije tako. Postavlja se pitanje da li je to samo krinka. Vjerojatno jest. No postoji svijetla točka na toj Pollitici. Čovjek zvan Gale. Koji promišlja internetski-široko. Koji nema granice u glavi. Koji je drukčiji. |
subota, 16.06.2007.
Najnoviji Mrakov biser kako uništiti demokraciju na internetu
|
Hvali se Mrak na Pollitika.comu kako je jednim pritiskom na tipkovnicu poništio sve moje ocjene "1crvenazvezda" koje sam dala njegovim ljevičarima i time im podignuo "karmu" kako ne bi izletjeli u zonu sumraka. Ali meni je ostavio sve one jedinice, koje su mi dodijelili, nezadovoljni mojim stavovima. Krasne li demokracije na ljevičarski način. Taktika diskvalifikacije političkog protivnika naučena još u doba Jugoslavije. Prisjećam se jednog Mrakovog pisma meni: Od: mrak Za: Lion Queen Naslov: Re: Datum: Ned, 01/04/2007 - 20:16 "dakle, uopće nije sporno da su tvoji komentari bili konstruktivni i više su nego dobrodošli lijepo sam upozorio da zastupaš stavove koji neće biti dobro primljeni i da je time tvoj boravak ovdje teži i samo se nadam da imaš živaca to izdržati jer je borba neravnopravna" Ok. To je Mrak. I onaj potez na tipkovnici jest Mrak. Pollitika.com je tim potezom tipkovnice proglasila sebe SDP-ovim internetskim glasilom. Bilo tko drugi, tko se ne slaže s tim, nema tamo što tražiti. Moj odgovor na njih je ovaj blog. Možda i njega sruše, tko zna do kud sve sežu njihovi pipci?! |
Pollitika je kurva
|
Najprije su mi tekstovi nestali, jer mi je "karma" bila slaba. Nakon što je "karma" oslabila nekim "važnim" ljevičarima, moji tekstovi su se pojavili. Očito su kriteriji za prebacivanje u zonu sumraka olabavjeli. Zasigurno ne zbog mene, zna se. Kako li će doskočiti LQ-problemu slijedeći put? Ne bi me začudilo definitivno brisanje iz baze podataka.  |
petak, 15.06.2007.
Prognanica s Pollitika.coma
|
S današnjim danom nastupila je smrt demokracije na Pollitika.comu. Moderator bloga Mrak je pod krinkom održavanja nivoa izražavanja na blogu, na vrlo lukav način, eliminirao političke protivnike. Dijeljenjem jedinica blogerima, koji misle drukčije od ekipe lijeve orijentacije, koja vlada tim blogom, spustili su prosječnu ocjenu blogerima s drukčijim stavom. Kad su shvatili da je odnio vrag šalu i da se to drugo mišljenje, kojem su u početku ukazali povjerenje, javlja prečesto za njihov ukus, domislili su se kako ga lukavo eliminirati. Svim blogerima koji imaju prosjek ocjene ispd tri, izbacili su komentare u zonu sumraka, gdje ih nitko ne može pročitati. Dakle, iako spadam u top listu deset komentatora, po broju bodova, koji su mi dodijeljeni po specijalnom načinu bodovanja, eliminirana sam zbog loše ocjene ljevičara na blogu. Zato jer sam jasno pokazala na čijoj sam strani. A ta strana ljevičarima ne odgovara. bodovi korisnika Korisnik Bodovi 1 mrak 9979 2 borja 9129 3 silverci 9048 4 drlesar 6445 5 cnn 5601 6 M. 5312 7 zombix 4388 8 sm 3637 9 Mithrandir73 2835 10 Lion Queen 2650 i još stotine i stotine drugih blogera s puno manje bodova. Ali internetska sloboda se ne može ušutkati. Stoga ću komentare na postove iz Pollitika bloga nastaviti pisati tamo, gdje će biti nevidljivi, ali ovdje ću ih preslikati tako da budu svima vidljivi. Eto to je moj način borbe protiv pokušaja ukidanja temeljne internetske vrijednosti: slobode misli. „Pođi misli na krilima zlatnim, poleti"....... |
??? Evo pravog bloga!
