nedjelja, 26.10.2008.
Najsretnije stvorenje na svijetu
Stigli sin i njegova djevojka u goste. Užurbanoj oko dočeka, veli mi sin umiljato, kao i stotine puta kroz gotovo cijelo djetinjstvo: "babo jedna". Meni ni na kraj pameti da je ovaj put neki drugi prizvuk u njegovu glasu. Ja ništa, idem za svojim poslom oko posluženja . Nakon nekog vremena veli on: "babo jedna, bit ćeš baka, a ti ništa?"........malo, po malo, dopire mi do mozga da je to drukčiji ton, od onog njegovog uobičajenog, da se on to ne šali sa mnom na račun mlađahnih godinica, već da mi daje neku informaciju, koja se sasvim lijeno gnijezdi u moj mozak, sav okupiran oko ručka najdražem sinu jedincu i njegovoj djevojci, te kćeri jedinici i njezinom dečku. Malo, po malo....dopire do mog mozga najljepša stvar u posljednjem desetljeću....postat ću baka  . Imat ću koga maziti i ljubiti i gnjaviti i navlačiti  i podučavati i voditi u šetnju i posjećivati i obožavati....Životna slagalica bez mog utjecaja slaže mozaik najljepših boja....dominira prekrasna plava boja krupnih očiju njegove djevojke, mame mog budućeg unučeta...zlatna boja srčeka koje sam joj poklonila za uspomenu na ovaj prekrasan dan, kad su me učinili najsretnijim stvorenjem na kugli zemaljskoj, boja rubina čileanskog caberneta sauvignona u kristalnim čašama za zdravicu njihovoj velikoj ljubavi  ....mozaik kakav ni u najljepšem snu nisam mogla zamisliti...a onda i najljepše riječi iz njenih usta, da je moj sin ispunjenje njenog sna, da je cijeli život njega čekala.... a meni se čini da sam ja cijeli svoj život čekala da baš nju on pronađe i da baš ona bude mama mog prvog unučeta...lijepa, pametna, obrazovana, ozbiljna, pristojna, časna, draga...ista kao on, moj sin. Danas sam uistinu sretna!   Majčice Božja, Međugorska, hvala Ti! Nisi mi se ukazala tamo u Međugorju, ali si mi poslala najljepši dar! Hvala Ti!  |
ponedjeljak, 13.10.2008.
Međugorje
 Prošle su godine. Svi su već bili. 8 milijuna hodočasnika iz cijelog svijeta godišnje posjeti Međugorje (netko tamo u prolazu reče da će od tolikih ljudi uglačano kamenje jednog dana postati ravan mramorni pod). Ja nisam bila, iako sam imala velikih razloga za otići, već odavno....no čekala sam poziv odozgo. Znala sam da ću jednog dana posjetiti Međugorje, ali nije stizao taj poziv...sve do četvrtka....kad je stigao. Sve se poklopilo...i poziv...i slobodno vrijeme...sve. Istog trena odlučila sam i nisam pogriješila. Sve što se od trenutka prihvaćanja poziva, do povratka događalo, bilo je uklopljeno poput mozaika, čije su se kockice same slagale i tkale jednu neviđenu sliku najljepših boja. Od Rijeke do Međugorja ima ravno 8 sati puta. Nakon dolaska, prva jutarnja kavica u tek otvorenom kafiću...i lokalne lole bekrije. No na svim putovanjima neizmjerno je bogatstvo upoznati i lokalno stanovništvo. Tako je i ovo bila svojevrsna privilegija, zastati i popričati s domaćim ljudima. Kad su čuli da smo iz Rijeke, vele da su najčešći hodočasnici u Međugorju iz Rijeke i Zagreba. Odmah potom, put na brdo Crnicu, brdo ukazanja.  Uz molitvu i svoje misli. Svatko od nas imao je neki svoj razlog dolaska. A onda krenu misli, pa shvatiš da si došao s jednom mišlju, a skupilo ih se taman toliko koliko je označenih križnih postaja. Još nisi ni pobrojao sve po redu, a već završetak puta i dolazak na mjesto ukazanja. A tamo mir. Svi u dubokoj tišini, svatko sa svojom nekom brigom, koju polaže Mariji pred noge. Zatim, prepun vjere, ostavlja brigu Mariji i odlazi nizbrdoukazanja bez tereta, lako, gotovo leteći. Je, onaj tko možda i nije pravi vjernik, usudi se na sav glas dvojiti oko toga je li se dogodilo čudo na brdu ukazanja ili nije? Pravi vjernik se to neće upitati, zato jer zna da je Krist tamo gdje se i samo dvojica skupe na molitvu. JER GDJE SU DVOJICA ILI TROJICA SABRANA U MOJE IME, TU SAM I JA MEĐU NJIMA (1 Mt 18, 20) A 8 milijuna vjernika okupljenih na molitvu u Međugorju u samo 365 dana u godini nikako nije zanemariva stvar. E sad, ateisti se hvataju komercijalizacije Međugorja. Da, ima tamo ljudi koji prodaju raznorazne predmete za uspomenu iz Međugorja. Ali što to meni znači, što mi to smeta?! Ja sam kupila dvije krunice, svaka po 8,00 kn i dvije naljepnice. Ništa više. Toliko potrošim doma na dnevni tisak, kojeg ionako čitam na internetu. To što sam sa sestrom otišla na večeru i isprobala njemačko crno pivo, to bih napravila i da sam ostala kod kuće. To što sam odspavala jednu noć u hotelu, ah, koliko noći sam provela po zagrebačkim i inim hotelima, po službenim i privatnim putovanjima. Kakva komercijalizacija?! Pa čovjek negdje mora prespavati. Imati čistu plahtu i čist ručnik, čisti toalet i toplu vodu. Sve to ima u Međugorju. Pristojno, čisto, uredno, sapuna...ništa ne fali. No sve je to marginalno u odnosu na ono zbog čega sam zapravo došla u Međugorje, kao i 8 milijuna drugih vjernika. Ne po neko čudo. Došla sam na molitvu, obnoviti snagu za podići svoj križić. Koliko god mi se moj križić činio težak, u Međugorju vidiš da je zapravo lak, jer drugi ljudi nose teži i to sve do vrha križnog puta, a s lakoćom, vjerom i nadom.  U Međugorju susretoh mlade žene, koje su odlučile ostaviti svoje dotadašnje živote i istkati nove. Ženski Cenacolo. Zajednica mladih žena koje su, svaka iz svog razloga, odlučile započeti život ispočetka. Žive u Cenacolu jednostavnim životom. Djevojke, kojima je glavni film u životu bio doći do najnovijeg modela automobila, najnovijeg modela mobitela, ili čega drugog i koje su se u tom materijalnom svijetu izgubile u potrazi za onim što zapravo čini čovjeka, a to je ljudski duh, u Cenacolu su zaboravile na materijalno, a vratile duhovno. Te jednostvne djevojke pronašle su novi smisao života. Dok nam pričaju svoje životne priče, svakom od nas otvara se stotinu novih pitanja. One strpljivo odgovaraju na tu bujicu pitanja, usput im se zapliću talijanske riječi, jer je u Cenacolu univerzalni jezik talijanski. Tu se, naime, skupilo preko trideset djevojaka i žena iz cijelog svijeta. Sve one u ispunjavanju svog cilja, novog života, doprinose ostvarenju usputnih ciljeva, kao što je pomoć siromašnoj djeci bez roditelja u Meksiku. A same žive od onog što im život kojeg dana donese, nekad je to kocka čokolade, nekad pomoć Caritasa... ako ima, ima, ako nema, nema. Ali uvijek ima molitve i pjesme. Ta njihova pjesma razlijegala se međugorskom dolinom u ranim jutarnjim satima, dok smo mi penjali križni put uz brdo Križevac.  Bio je to nezaboravan doživljaj. Uzbrdo, ponetko bos, netko u tenisicama, netko sa štakama, netko ovako, netko onako, od postaje do postaje... nebo bez oblačka, jutarnje sunce ljeska se na istoku, a iz doline dopire prekrasna duhovna pjesma mladih žena iz Cenacola. Deseci ženskih glasova, stopljeni u jedan, koji puni dolinu mirom i srećom i uzdiže se do nas, koji stremimo velikom križu na Križevcu, kako bismo položili vruće čelo na taj križ i predali Gospodinu svoju brigu i nadu....  .....iz onog istog otvorenog srca koje je prethodne večeri na Misi u Međugorskoj crkvi upijalo evanđelje, izrečeno na dvadesetak stranih jezika. Toliko se ljudi sa svih strana svijeta okupilo na toj Misi, u zajedničkoj molitvi svojoj Majci Mariji.  Mir, mir, mir, mir, mir......to je ono što ostaje u duši nakon posjeta Međugorju....to je ono zbog čega je vrijedilo otići u Međugorje...to je ono zbog čega nisu u pravu oni koji osporavaju međugorska ukazanja. Mir u duši je to čudo....mir čovjeka sa samim sobom! Međugorje je čudo. Mir. |
srijeda, 08.10.2008.
Marunada, mljacccc
 35 MARUNADA LOVRAN, DOBREĆ & LIGANJ 08 – 26. 10. 2008. Srijeda 08.10. 2008. LOVRAN Galerija "Laurus" 19.00 Otvorenje izložbe "35 godina Marunade" Književna večer Četvrtak 09. 10. 2008. LOVRAN Kino Lovran 20.00 Kastafski pučki teatar "Dobro nan prišli, prišlići" – ulaz slobodan Petak 10. 10. 2008. LOVRAN Parkiralište Brajdice 10.00 – 16.00 MIĆA MARUNADA 16.00 – 20.00 "BONACA" 20.00 – 01.00 "LADY LUNA" & "Shamrock " Subota 11. 10. 2008. LOVRAN 11.00 MIMOHOD I SVEČANO OTVARANJE Parkiralište Brajdice : maruni na sto načina, slastice od maruna, medica  11.00 – 16.00 TRIO BINGO 16.00 – 17.00 FA "ZORA", Opatija 17.00 – 18.00 RIZ LEVENTE I PRIJATELJI (kvintet), Budimpešta 18.00 – 19.00 KUD "UČKA", Matulji 18.00 – 02.00 "COMPANY BAND" 22.00 – 23.00 "WINDFUCKERS" 23.00 – 03.00 "GUSTAFI" Nedjelja 12. 10. 2008. LOVRAN Parkiralište Brajdice  11.00 – 17.00 EDI LAZARIĆ & KOKONIĆ 15.00 – 16.00 FA "TUROPOLJE", Velika Gorica 16.00 – 17.00 Puhački orkestar GOSPIĆ 17.00 – 24.00 grupa VIVAK – JOSO BUTORAC, MIRJANA BOBUŠ, KARIN KULJANIĆ, MARIO BATTIFIACA Subota 18. 10. 2008. LOVRAN Ponuda maruna, pečenih maruna, koalča i ostalih slastica od maruna, domaća jela, prigodna jela s marunima, med od maruna, medica ... Parkiralište Brajdice 08.00 Godišnji sajam robe široke potrošnje Hotel Park 11.00 – 15.00 Izložba kolača i slastica od maruna LOVRANSKA DRAGA 10.00 6. trekking utrka "UČKA MOUNTAIN TREK 2008” “AD NATURA”, www.adnatura.hr, adventure@adnatura.hr DOBREĆ 14.00 "MUSTAFI" 18.00 SPORTSKE IGRE 22.00 "BELFAST FOOD" Nedjelja 19. 10. 2008. LOVRAN Ponuda maruna, pečenih maruna, koalča i ostalih slastica od maruna, domaća jela, prigodna jela s marunima, med od maruna, medica ... Parkiralište Brajdice 08.00 Godišnji sajam robe široke potrošnje Boćalište Lovran 09.00 Pozivni boćarski turnir "Marunada 2008." Lovranski mul 11.00 4. Biciklijada "GIRO DI MARUNADA"  Lovran – Liganj – Lovranska Draga – Dobreć BBK "MARUN" Lovran, www.bbk-marun.hr, bbk-marun-lovran@net.hr DOBREĆ 14.00 – 21.00 "KANTRIDERSI" 15.00 PUHAČKI ORKESTAR LOVRAN MALI ČAVKAVCI – DND Opatija 17.00 NASTUP SVIRAČA TRIEŠTINKI Subota, 25. 10. 2008. LIGANJ Boćarski klub Izložba gljiva (Udruga gljivara "Ožujka", Rijeka) Izložba lovačkih trofeja (LD "Kobac" Lovran) Ulaz u Park prirode – Etno izložba (Udruga "Ognjišće", Liganj) 10.00 EDI, KOKONIĆ, FERUČO & MAXI 20.00 "LADY LUNA" & "MUSTAFI" TULIŠEVICA - Marovići 10.00 PLANINARSKI POHOD "MARUNADA" Marovići (iznad Tuliševice) – Šepičina – Knezgrad – Babino sklonište – Liganj PD "Knezgrad" Lovran Nedjelja, 26. 10. 2008. LIGANJ Boćarski klub Izložba gljiva (Udruga gljivara "Ožujka", Rijeka) Izložba lovačkih trofeja (LD "Kobac" Lovran) Ulaz u Park prirode – Etno izložba (Udruga "Ognjišće", Liganj) 10.00 EDI, KOKONIĆ, FERUČO & DULE 13.00 – 14.00 STADTKAPELLE ETTENHEIM – Njemačka 15.00 – 16.00 FA "ŽEJANE", Žejane 16.00 "MAESTRAL" I za kraj: KOLAČ OD MARUNA POTREBNO: kutija piškota ili 25-30 keksa »petit-beurre« 20 dag maslaca 20 dag šećera 3 žumanjka 30-40 dag protisnutih kuhanih maruna 5-6 žlica mlijeka 6 rebara čokolade NAČIN PRIPREME: Marune skuhajte, ocijedite, očistite i još vruće propasirajte. Pjenasto umutite maslac, šećer i žumanjke. U tu smjesu umiješajte ohlađene protisnute marune, mlijeko i 4 rebra naribane čokolade. U zdjelu najprije stavite toliko kreme da pokrije dno, zatim slažite red piškota ili keksa, nakvašenih mlijekom i rumom, zatim red kreme itd. Na vrhu mora biti krema. Odozgo ukrasite ribanom čokoladom. Recept preuzet iz Novog lista. |
subota, 04.10.2008.
Jučer i danas
Već nekoliko dana odlazim od kuće u 7 ujutro, a vraćam se u 20 navečer. Počela su mi predavanja. Jedva sam dočekala subotu za malo dulje spavanje, što bi značilo da sam naštimala mobitel na 8....a kad je ujutro zazvonio, uredno ga isključila i uspavala se kao bebač ....sve do 11, kad me probudio reski zvuk zvona na ulaznim vratima. Ma neću se dizati, nemam nikakav dogovor, a na porti imamo zaključana vrata i portafon, da je bilo za mene, ili bi se najavili, ili bi meni pozvonili na portafon... pa je vjerojatno za kćer, a ona sigurno još spava i ne pada mi je na pamet ići buditi. Prođe neko vrijeme, uljuljkam se u san, opet zvoni . Kćer veli, stoje pred vratima dvije nepoznate babe, pa im nije ni otvorila. Još joj je u glavi upozorenje iz dana kad je bila mala, pa ostajala s bratom sama doma, dok sam ja radila, kad im je bilo zabranjeno otvarati nepoznatim osobama. Tako i danas, odrasla, otvori samo svojim prijateljicama, ili susjedima, ili nekom tko se prethodno najavi. I tako, nepoznate žene odoše, a ostade znak ? što su htjele? Vjerojatno Jehovine svjedokinje s najnovijim brojem Kule stražare, kojeg se još nisu sjetile objaviti na internetu? Ma meni je zbilja dosta nekakvih upozorenja na smak svijeta i nekakav oprez u životu. U mom dosadašnjem životu bilo je najavljivano na desetke tih smakova. Sjećam se prvog, kad sam još bila malena djevojčica od nekih sedam-osam godina, i zaigrana i vesela živjela u prašnjavoj slavonskoj ulici, kod djeda i bake. Tada su glasinama uvjerili ljude da će jedne noći biti smak svijeta i sjećam se da su te noći svi navečer lijegali u svečanoj robi (kao za sahranu)  . Heh, kakva li iznenađenja kad su se ujutro probudili zdravi i veseli i sa sebe morali skidati zgužvanu svečanu robu. Od tog dana prošla su desetljeća. Prašnjava slavonska ulica odavno je asfaltirana, topola posječena, crvenog ciglenog pijetla na zabatu naše kuće već odavno nema, nema više ni djeda, ni bake, nema više ni te stare kuće, na njenom placu drukčija se nalazi, neka tuđa djeca trčkaraju po mom slavonskom dvorištu. No u glavama ljudi od tada do danas kao da se ništa nije promijenilo. Ostali su jednako primitivni kao što su bili prije tih desetljeća. Svako toliko netko nasjedne na najnoviju priču o smaku svijeta. Jedna je bila najavljena 2000-te godine. Preživjeli smo. Druga već kola o 2012. godini. U Novom Listu znanstvenik (?) piše o nekakvih 50 mjeseci koliko nam je još preostalo. Netko se boji akceleratora u Francusko-Švicarskoj. Ljudi se boje smrti od nepoznatog. Strijepe. Kao da ionako neće umrijeti od nečeg drugog. Svi misle da će živjeti vječno, ako se u Francusko-Švicarskoj ne dogodi Big Bang. A svaki dan novine prepune osmrtnica onih koji su sa strahom iščekivali rezultate CERN-ova istraživanja. A treba li se smrti uopće bojati? Mnogi ljudi prođu kroz neku svoju smrt i prije nego što prežive posljednji dan svog života. Ja sam, slikovito rečeno, umrla onog dana kad mi se dijete razboljelo. Mogla bih ponijeti bilo koji križ pa i onaj dvanaesti, samo kad bih njemu mogla skinuti njegov. No svatko od nas dobije neki svoj križić, koji mora nositi. Drugi put sam osjetila smrt, nakon što je liječnik najavio broj mjeseci ostatka ovoživotnog života moje sestre. Poživjela je nekoliko mjeseci duže od toga. A njenom smrću, sama smrt izgubila je svoju moć i strah koji nosi. I što bi meni novog mogle ispričati Jehovine svjedokinje u subotu u 11 sati? Što bi mi mogle reći, a da ja to ne znam bolje od njih? Možda sam im i trebala otvoriti vrata i podučiti ih nečemu?! Podučiti ih da već živim u vjeri da je "križ prihvaćanje sebe i života onakvim kakav jest (1)". Čitav križni put zapravo nam pokazuje životne postaje s kojima ćemo se kroz život susresti. Pokazuje nam kako kroz njih treba proći i ići dalje. Možda će netko poneku preskočiti, ali dvanaesta i one dalje svima su nam iste. Evo nekih zanimljivih (1), pa usporedite naše današnje vrijeme s tim. Prvi križ: "Poslušaj Isusa kako ti govori: Mene su sudili i osudili. Državni i vjerski vladari osudili su me zajedno s narodom koji je sluđao moje propovijedi, a moji su se prijatelji i apostoli razbježali. Donedavno su me hvalili, divili se čudesima, čeznuli da me dotaknu i obećavali mi vjerno prijateljstvo....... Ljudi oko tebe, pa i tvoji najbolji prijatelji, sudit će te i osuđivati. to ne znači da si uvijek kriv. Neizbježno je da budeš suđen. To ti je samo saznanje da se na ljude nikada ne možeš potpuno osloniti. Siguran i nerazorivi oslonac samo je Bog. Ovaj te križ zato oslobađa od ljudi na koje se oslanjaš i poziva te da se osloniš na mene. ....Osuda te ne može uništiti, ne ostavlja te samoga, nego te dovodi k meni i vodi u slavu. ...U toj krivoj osudi susrest ćeš mene. Tada te nitko više neće moći osuditi." Četvrti križ: "Nemoguće je ne ražalostiti one koje ljubiš Mogao sam izbjeći taj susret s majkom....Bio sam prezren i odbačen od čitavog naroda...moja je majka sve to znala. Vidjela je fizičku i nutarnju bol i zagledala mi se u oči. To je križ – pogledati u oči najdražem biću kad te svi ismijavaju. Nemoguće je ne razočarati ljude koji te vole. Ne možeš ih očuvati od toga. Nemoj odbijati taj križ. Naći ćeš me kad vidiš da si ražalostio svoje prijatelje i one koji te vole. Gledaš kako tvoj pad nanosi njima bol. I to te razdire. Moja je majka u mojem padu shvatila tko sam. Kad je u njoj umrla i posljednja želja da uspijem, tad je zasjala njezina vjera u punom sjaju. ....Prihvati to da smiješ razočarati. Naći ćeš tu mene i moju majku." Deveti križ: "I treći put sam pao! Mislili su da je to moj potpuni poraz. I kad su svi pomislili da dalje neću moći, ustao sam, uzeo križ i iznio ga na Golgotu. Može se i onda kad svi misle da je nemoguće. Doći će trenutak kad će ti reći: "Ništa više od tebe, gotovo je." I ti ćeš pomisliti: "Ne mogu više". Doći će čas tvoje potpune nemoći. To je trenutak tvog potpunog poraza. Saznanje da više ne možeš. Hoćeš li tada očajavati? Ne boj se! ....Tad ćeš me zazvati cijelim srcem i ja ću ti se odazvati. To je križ: potpuno izgubiti, dokraja biti napušten, umrijeti, više nitko na tebe ne računa, kad izgube svaku nadu da od tebe nešto može biti. ...Hoćeš li prihvatiti taj križ? Ne boj se, jer ja sam s tobom. Ja sam pobijedio svijet" (1)Izvor: Ivančić, T.: "Križni put", 1988. Svi mi ponekad prođemo kroz neku križnu postaju, pa ako od ljudi nemamo pomoći, možemo se osloniti na svog Boga. Ja velim Bog, netko drugi će reći Alah, netko treći ime Nekog trećeg. Važno je da i onda kad se osjetimo potpuno sami, imamo svoj oslonac u sebi i Njemu. I izdržimo. Do svog osobnog Big Banga. Kojeg se ne treba bojati, pogotovo nakon što prođemo one minijaturne, bilo svoje vlastite, ili takve kakvi se upravo čine u CERN-u. Ništa nova. Svim vjernicima, s malim zakašnjenjem, ali ne manjim željama, želim sretan blagdan Svetog Franje, a svakom Franji sretan imendan!  Za tu prigodu: Molitva sv.Franje Gospodine,učini me oruđem svoga mira, Gdje je mržnja,da donosim ljubav! Gdje je uvreda,da donosim praštanje! Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo! Gdje je zabluda, da donosim istinu! Gdje je sumnja, da donosim vjeru! Gdje je očaj, da donosim nadu! Gdje je tama,da donosim svjetlo! Gdje je žalost, da donosim radost! Gospodine, daj da ne tražim da me tješe, nego da ja tješim druge; da ne zahtijevam da me razumiju, nego da ja razumijem druge! Jer tko daruje, prima; tko prašta, bit će mu oprošteno i tko umire sebi, rađa se za vječni život!  |
