ponedjeljak, 30.06.2008.
Blog i autorska prava II
|
Upravo sam pročitala post "Blog i autorska prava" Denisa Avdagića! Sve 5. Međutim, na samo spominjanje Udruge blogera diže mi se kosa na glavi!!! A hvala Bogu, ima je dosta, utoliko gore!!! Naime, stvarno se naveliko sprema Udruga blogera! Evo teksta s Pollitika.coma buduće članice te udruge: Sloboda govora Sub, 28/06/2008 - 17:16 — esperanza Mjesec lipanj polako isparava a ja nikako da stignem nešto napisati. Zapostavila sam ono zašto sam eto protekle dane uložila puno truda, BLOG. Ali ne na ovaj klasični način, već nešto, puuuno korisnije. Dakle, oni koji još nisu čuli, Blogerska Organizacija na hrvatski način samo što nije. Ne pitajte se tko, kada i zašto jer je Zvone Radikalni već sve objavio na svom postu PRIKUVALO!!!....a bogme je i meni :)) E sad, obzirom da se mi zalažemo za radikalnu transparentnost nekoliko riječi od mene, tek toliko da se zna. Skupili smo se i nismo posustali. Eto, već četrnaest dana radimo, diskutiramo, kreiramo, crtamo, pišemo, u maniri odličnih učenika :)) Ako vas zadovoljimo, bit će to najveća nagrada za nas, jer smo grupa altruista, koji će se ujedinjeni boriti za blogerska prava. Sad dolazi pitanje, kako ćemo se mi to boriti za blogerska prava? Da vam otkrijem odmah, neću, jer nebi bilo poslije zanimljivo... Vama dajem u zadatak da razmislite o tome što je to blog? Ali ne po Aniću, već po vama. Jeli blog medij, i ako je, zašto blog nema sva prava kao i ostali mediji? Znam, sad će skočiti prvo novinari, pa reći da smo im konkurencija, ali ne, nismo i ne možemo biti. Blogeri se hrane informacijama, a informacije obično preuzimaju od klasičnih medija (novine, TV) a ta činjenica svakom profesionalnom novinaru treba laskati. Blog ili građansko novinarstvo obogaćuje medijski prostor i zato ga treba priznati kao medij. Kroz blog dobivamo feedback od naših čitatelja, za razliku kako je to kod klasičnih medija. Jedan razlog više zašto sve više profesionalnih novinara otvara svoje blogove kako bi postali prisniji sa svojim čitateljima/gledateljima. Na blogu mogu reći sve što ih korporativno ograničava, svoje impresije i svoje viđenje svijeta oko sebe. Ima li tko njima to pravo oduzeti?? Jeli članak 38. Ustava dovoljan? Sloboda govora je zajamčena od državne vlasti, ali dali se to odnosi i kada su u pitanju tužbe privatnih osoba? Može li, i ima li pravo pojedinac ili pravna osoba ograničiti tuđu slobodu mišljenja na blogu? Ako me zadovoljite svojim odgovorima, slijedeći dnevnik napisat ću puno ranije, uz jedan bronhi :) Ovim dnevnikom želim ukazati isključivo na pitanje slobode govora. Blog kao nova vrsta medija transformira novinarstvo, isto kao što je video zapis transformirao klasični film. Dok se internetska komunikacija povećava, prisutno je ograničavanje slobode govora u ostalim (klasičnim) medijima, obično pod nadzorom vlasti. Očuvanje Internetske otvorene arhitekture je presudno za održivost slobode govora. Takav tehnološki napredak ne znači puno bez dostatne pravne zaštite. Ako nas zakon može cenzurirati, ograničiti pristup određenim informacijama ili blokirati korištenje komunikacijskih alata, tada će ostati ne ostvarene nesagledive mogućnosti interneta. Vlasti se ne žuri u promjeni zakona i odgovara joj ovakvo stanje. Zapravo, cenzure su najčešće usmjerene na klasične medije i ne mogu istovjetno ograničavati slobodu govora na internetu. Tako dugo dok se stari zakoni pravilno ne prilagode ovom novom obliku medija, vlastima, tvrtkama i privatnim parničarima vrlo je lako narušiti naša prava na slobodu govora. Prenijela sam ga u cijelosti, kako biste mogli slijediti moj komentar na to. Naime, mene užasava bilo kakvo zadiranje u blogosferu. Jedino što se može izroditi iz toga je ograničenje slobode misli! Blog je do sada bio netaknut medij i bez obzira na sve što se oko njega događalo, predstavljao je mjesto gdje se nesmetano moglo iznositi svoje misli. Ako je netko imao problema s javnošću svoje riječi, mogao je to i do sada rješavati osobno na za to određenim mjestima, bez da u to uvlači sve ostale blogere. Ova udruga ima namjeru baviti se svima nama, a u cilju rješavanja svojih problema! Naime, žele mijenjati zakone i ograničavati nam slobodu. Jer svako zakonsko zadiranje u blogosferu ne može značiti povećanje internetske slobode, već samo ograničavanje!!! Vjerujem da će se iz toga u konačnici izroditi i plaćanje neke naknade za korištenje blog-servisa. Za sada se u bloganje može uključiti svatko kome je dostupan internet. Zakonskom regulativom ovog područja, samo nas koračić dijeli od toga da će nekom koga svrbi dlan, pasti na pamet da nametne novi porez, kao npr. onaj smiješni porez na "tv-prijemnike" zvan tv-pristojba, ili još jednu od izmišljotina istog tipa - naknadu ZAMP-u. Evo mog odgovora na Pollitici u svezi toga: Komentari Ned, 29/06/2008 - 21:04 — Lion Queen E pa sad, blog je privatna stvar pojedinca. Međutim, ako se kosi s poslom u kojem netko radi, onda prestaje biti privatna stvar. Novinar prima plaću od firme u kojoj radi i ne bi smio svojoj firmi raditi konkurenciju, ako ta firma to ne dopusti. Ima puno poslova koji su na sličan način ograničeni! Imam frendicu koja radi u državnoj službi u kontroli i ne smije imati vlastito poduzeće, ni ona, ni nitko njen. Sloboda koju ima je otići iz državne firme i raditi u svom poduzeću! U banci npr. ne možeš doći obučen u ljetnu majicu na bretele, već se moraš odjenuti sukladno bančinom kodeksu odijevanja. Možda bi ti napravila udrugu koja bi se borila za prava bankarskih službenika da dolaze goli na posao! Jer i njima poslodavac brani ponašanje u svom stilu! Dakle, ono što ja mislim jest da treba poštivati pravila svog poslodavca, a slobodu koju želiš možeš slobodno potražiti na slobodnom tržištu rada, kapitala, roba i usluga! Nadalje, užasava me pomisao na pravnu regulaciju bilo čega. Gdje god se to dogodilo, pravno se sve ograničilo i uništilo, a vjerojatno će netko povući dobru lovu na taj račun. Možemo se prisjetiti primjera ZAMP-a. Netko se sjetio pravno regulirati tu situaciju, sve tobože u korist glazbenika, pa nametnuli silan namet malenim obrtnicima tipa frizerskih salona i slično, da bi na kraju lova završila u džepovima privatnih osoba, bez da su je glazbenici i vidjeli. Dovoljno je vidjeti koliko od prikupljenog novca ide glazbenicima a koliko "administraciji", nećeš ti administracije!!! Baš me zanima koliku rukovoditelj ZAMP-A i nadzorni odbor ili što već, imaju plaću ili naknadu. E, kad bi na tržišnim principima raspisao natječaj na birou za zapošljavanje za popunu tih radnih mjesta, po principu najpovoljnije ponude, vidjeli bismo koliko bi onda iznosio trošak administracije. Dakle, ono što vi sada radite, meni samo smrdi na utiranje puta ka prikupljanju love od, ajmo to nazvat, korištenja elektroničkih medija, bla, bla, bla...onda ćete lijepo tu lovu raspodijeliti sebi u džepove, a blogere tko šiša, baš kao i glazbenike!! Lijepo vi pustite da blog funkcionira kao i do sada, nek piše tko god hoće i iz kojih razloga hoće, a tržište tj. čitaoci neka ocijene iza koga stoji pouzdana, a iza koga nepouzdana informacija! Konačno se našao jedan medij na kojem čovjek može nešto napisati bez ičije gnjavaže, a već se našlo društvo koje bi uništilo i tu internetsku slobodu, sve pod krinkom "pravne regulative tog još pravno neriješenog područja". Da ne bi! Pogledala sam malo godišnjak ZAMP-a za 2006. godinu i pronašla vrlo zanimljive podatke: ukupan prihod naplaćen, između ostalog i od malih obrtnika i malih poduzeća (u iznosu od ogromnih cca 24 milijuna kuna), koja zbog svog posla moraju imati radio aparate, na koje već plaćaju radio pretplatu, ili puštaju glazbu u diskotekama, i ostalo: 73.813.950,43 kn, a u raspodjelu glazbenicima ide svega 50.766.877,65 kn i to uglavnom stranim glazbenicima, jer je ZAMP potpisao niz "recipročnih" (sic!) ugovora sa drugim zemljama, u kojima za hrvatsku glazbu vjerojatno nitko nikad i nije čuo, osim što im plaćamo naknadu za njihov ZAMP. Isto tako ZAMP o trošku frizera i ostalih sirotana kupuje sebi velebne poslovne prostore od čak megalomanskih 900 kvadrata. Pa imaju si od čega i kupiti!!! No neka, to je zakon tako odredio, pa nek se plaća sve što je po zakonu. (btw. Još pročitah u godišnjaku da se u ZAMP-u bave mišlju kako će i na internetu naplaćivat glazbene brojeve, jer eto internet još nije obuhvaćen....pa uskoro se čuvajte blogeri, kako je krenulo, zahvaljujući ZAMP-u uskoro nećete više imati glazbe na blogu. A možda se netko sjeti i objave fotografija, pa će napravit i ZAMP fotografera, pa neće više bit ni fotki, kako je krenulo.) Baš me zanima kakav će se zakon uvesti po pitanju najnovijeg Udruženja blogera. Tko će kome i koliko plaćati?! Dakle, grupica od nekoliko blogera, koja ima svoje osobne interese, nametnut će nama ostalima ograničenja, koja će u konačnici imati nesagledive posljedice! A sve iz razloga jer eto, pišu na blogu, a netko im krade fenomenalne tekstove!! Svatko tko štiti svoje pravo na tekstove, neka onda piše za neke dnevne ili tjedne novine i tamo zaštiti svoje tekstove i dapače, još zaradi i novaca, a neka blog pusti na miru. Gospodo draga, imate dovoljno javnih medija na kojima možete do mile volje čuvati svoja autorska prava, imate novine, televiziju, film, imate sve....pustite blog na miru!!! Internetska sloboda ne smije ničim biti ograničena! Što vi mislite o tome? |
subota, 28.06.2008.
Riječki imperator
 Dugogodišnji riječki imperator može sve ono što nitko drugi ne može. On npr. može zatvoriti promet u gradu Rijeci, kad god mu se digne ona stvar da bi narodu udijelio "kruha i igara". Zaboravlja pri tom da više nije rimsko doba, da grad živi zapadnoeuropski kapitalistički život, da u gradu žive ljudi kojima nije do "kruha i igara", već imaju svoga posla za obavljanje. Dakle, kad god se riječkom imperatoru podigne u vis, on zatvori promet, bilo jednu ili drugu riječku žilu kucavicu, zatvori parkirališta, pa se ljudi snađite... i onda u gradu zavlada kaos. A sve zbog toga da bi manji broj građana, među njima imperator i njegova svita, uživali u teatru "kruha i igara za raju". Tako jučer. Trebala sam ići na neku večeru i imala sam dogovor s prijateljicom, da ću doći do centra, ostaviti automobil na parkiralištu na Delti i da ćemo zatim njenim autom otići na tu večeru. Kako sam igrom slučaja dolazila s istočne strane grada, htjedoh skrenuti kod Foto Revije lijevo, pa na Deltu, kad ono oznaka "zatvorena ulica", obvezan smjer ravno. Ništa, krenem ravno, pa ću sljedećom ulicom lijevo, dođem tamo, ono još jedna oznaka "zatvorena ulica", obvezan smjer ravno. Nigdje ne možeš skrenuti lijevo i vratiti se prema parkiralištu na Delti. Na mojoj ulici kaos, zakrčena automobilima koji pužu, u svemu tome autobusi izlaze s autobusnih stanica i uguravaju se u taj kaos. Nazovem prijateljicu da idem na parking kod Socijalnog jer ne mogu ni na Obalu, ni na Deltu, pokušavam se ispred autobusa ubaciti sasvim desno da krenem prema socijalnom, jedva mi uspijeva proći bez ogrebotine, dođem do tog parkirališta, naravno, crvena oznaka "zauzeto"... cijeli grad se prije mene sjetio tog parkinga, jer ne možeš na Deltu, ne možeš na Obalu. U panici nazivam prijateljicu i govorim joj da čeka ispred svoje zgrade da idemo mojim autom na večeru. Naravno, kasnimo, jer je kroz grad nemoguće proći, pa odlazimo obilaznom, desetke kilometara dužom cestom. Ne znam što bi bilo da je morala proći hitna pomoć ili vatrogasci! Valjda bi im Bog bio u pomoći. Pa si mislim, kakav je to imperator, koji u petak navečer u gradu napravi kaos i nitko mu ništa ne može. No nije to jedini slučaj, to se događa svaki put kad se imperatoru prohtije zabave u gradu! U gradu Rijeci ljudi rade. Centar je pun poslovnih prostora, u kojima ljudi zarađuju svoje plaće. Najam tih poslovnih prostora plaća se imperatoru u "zlatu"! Kao što sam svojevremeno napisala, u gradu je redovito propuh, od zatvaranja i otvaranja poslovnih prostora. Naime, mali obrtnici i poduzetnici ne mogu izdržati skupocjene najamnine, pa čim shvate da im se steže oko grla, odlaze, a prostore preuzimaju oni koji još ne znaju da neće od male zarade moći otplatiti ogromne najamnine. I od tih silnih otvaranja/zatvaranja, gradskom imperiju struji ugodan hladan zrak jer pristiže redovita osvježavajuća lova, a mali poduzetnici se dave u gradskom mulju, no koga briga za njima, ionako će doći svježe meso. Uglavom, kao što rekoh, u tim poslovnim prostorima ljudi rade i zarađuju za život tj. preživljavanje. I bilo bi lijepo kad bi ih imperator pustio da rade (između novog propuha). Međutim, imperator svaki tjedan na Korzu organizira izvlačenje nagradne igre privatne dnevne novine Novog Lista. Svaki tjedan na Korzu trešti glazba i buka iznad dozvoljenih decibela. Ali budući se radi o imperatoru i njegovoj volji, nema te državne inspekcije koja bi se usudila izmjeriti koliko decibela ima glazba koja se pušta i ometa građane u obavljanju svakodnevnih radnih zadataka. To što te građane nije briga što privatna tiskovina izvlači kupone nagradne igre, kako bi sebe izreklamirala i zaradila kapitalističku dobit o trošku naivnih građana, nikoga ne zanima. Državna inspekcija je očito u službi imperatora, zato jer ne obavlja svoju dužnost i ne štiti građane od prekomjernih decibela s Korza! Sve u službi krupnog kapitala! Koga još briga za porezne obveznike i sitnu raju! Gospodine imperatore!!! U ovom gradu žive ljudi kojima nije do vašeg "kruha i igara".... koji imaju svoje živote i svoje planove! S kojim pravom vi zatvarate glavne gradske žile kucavice kad god vam se bahato prohtije? S kojim pravom onemogućavate rad u poslovnim prostorima, za čije iznajmljivanje ubirete skupocjene najamnine i komunalne naknade? Izvolite organizirati svoje fešte na Grobničkom polju, gdje imate dovoljno mjesta i gdje nećete nikome smetati! Nama je pun kufer vaše bahatosti! |
petak, 27.06.2008.
MIK i ja u gostima
Uh veselja sinoć, prijateljica iz Kostrene pozvala me da idem s njom na MIK.  To je putujući festival primorskih pjesama pod nazivom "Melodije Istre i Kvarnera", koji se održava u nizu istarskih i primorskih mjesta, pa je tako jučer na red došla i Kostrena. Bilo je zanimljivo promatrati sinoć stadion kostrenskog "Pomorca" u svečanom festivalskom ruhu. Zeleni travnjak na kojem inače treniraju mlade nogometne nade Kostrene i šireg okruženja, bio je prekrasna dekoracija, pravo zeleno more na kojem su se zibale MIK-ove barčice. Nakon zanimljivog skeča o životu Kostrenjana, u izvedbi "Govornog stvaralaštva" na kostrenskoj čakavice, te nastupa malih kostrenskih mažoretkinja, niz pjesama započeo je Mario Battifiaca, pjesmom "Prihajan doma", koji je i u Kostreni odnio jednu u nizu zasluženih pobjeda. Huh, njegova pjesma diže na noge i zove na ples, tako da je bilo teško slušati je i meškoljiti se u stolici, dok noge same poskakuju, a ne možeš ustati i zaplesati. Nakon njega uslijedio je niz prekrasnih pjesama, sve jedna ljepša od druge. U takvoj konkurenciji bilo je teško izabrati dvije pjesme kojima ćeš podariti svoj glas. Ja sam glasala za novootkriveni talent, kostrenskog slavuja Katju Budimčić. To prekrasno stvorenje, anđeoskog glasa, na žalost nije ovaj put odnijelo pobjedu, iako ju je jednako zaslužila kao i Mario Battifiaca. Kostrenjani vjerojatno ni ne znaju da je ta malica njihova Kostrenčica, ka stanuje va Paveki. A možda joj ne odaju priznanje aš su va Paveki si od ća. No zato za malu Katju jako dobro znaju Purgeri, jer ono što sinoć nije ostvarila va svojoj Kostrene, ostvarila je nedavno na natjecanju održanom u koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski", gdje joj je sam kardinal Bozanić uručio nagradu za osvojeno drugo mjesto u pjevanju. U Kostreni su pak drugo mjesto osvojili Vivien Galletta i Voljen Grbac. Naravno da je njihova pjesma vrhunski izvedena, jer je Voljen Grbac poznati operni pjevač, čiji prekrasan tenor sam imala prilike slušati u bezbroj opernih izvedbi u Kazalištu Ivana pl. Zajca. Bilo je tu još niz pjevačkih zvijezda poznatih svim primorcima, primjerice kvarnerska legenda Duško Jeličić iz grupe Bonaca, uz čije sam valcere i polke izvodila prve tinejđerske plesne okrete na terasi lovranskog Kvarnera, pa fenomenalni Gustafi, sa svojom vrckavom i prepunom energije pjevačicom/plesačicom, pa Jozefina i njen Trio Rio, uvijek zgodna Vesna Nežić Ružić (na nekim ženama godine ne ostavljaju traga), Đani Maršan i još mnogi, mnogi drugi izvođači prekrasnih glasova i prekrasnih pjesama. Vidim u tv-programu da će se u subotu na 1. programu u 21.15 prikazati prijenos završnice festivala u Rijeci, pa toplo preporučujem da pogledate, ako imate vremena.Nećete požaliti! I maknite pokućstvo, bit će prigode za ples!!! |
četvrtak, 26.06.2008.
Lovci
 Foto Novi List piše: OKONČANA »IGRA PREŽIVLJAVANJA« U BLIZINI UPRAVNE ZGRADE NACIONALNOG PARKA RISNJAK .Ustrijeljen medo koji se hranio smećem Gladni medvjed dvadesetak dana bio je stalni »gost« pansiona Nacionalnog parka. Lovočuvari su ga najprije pokušali udaljiti petardama, a zatim i plastičnim mecima. Kad to nije pomoglo, odlučili su se za odstrijel Pišu Dragan OGURLIĆ, Marinko KRMPOTIĆ Zbog navike hranjenja na smeću medvjedi su izgubili strah od ljudiCRNI LUG – Doista nesvakidašnjem događaju prisustvovali su posjetitelji Nacionalnog parka Risnjak, u utorak predvečer, ispred same Upravne zgrade u selu Bijela Vodica kraj Crnog Luga gdje je i glavni ulaz u park. Najprije su oko 19 sati dvije gošće hotela zadihane i uzbuđene dotrčale na terasu pansiona NP Risnjak s viješću da su u podnožju .. Ma, tko je koga trebao ustrijeliti? Mislim da je medo trebao ustrijeliti lovce, jer su mu se smucali po NP Risnjak, a ne oni njega. A to što je kopao po kantama za smeće, pa zašto ostavljaju smeće u NP Risnjak? Znači li to da bi lovci trebali sići u grad i ubijati sve ljude koji kopaju po kantama za smeće u potrazi za plastičnim bocama? Ovo je nečuveno!!! |
Prigodno
 MARIJO, O MARIJO Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo, o kako lijepa si. Zvijezde sjaju oko tvoje glave, anđeli te svojom pjesmo slave. Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo, o kako lijepa si. Tvoj je smješak melem mojih rana, tvoje srce sreća mojih dana. Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo, o kako lijepa si. Kad se našeg žića svijeća gasi, ti kod Sina Krista sve nas spasi. Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo, o kako lijepa si. Na čas smrti s Kristom uz nas da si, nek nam tada milost dušu krasi. Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo, o kako lijepa si. Čuj nas, Majko Čuj nas Majko, nado naša, k tebi vapimo mi svi, svak ti srce sad iznaša, srce puno ljubavi. Primi, primi mila Majko, naša srdašca! To je sve što mogu dati tvoja dječica! Sretan onaj tko te hoće svojom zvati majčicom, jer od svake ti češ zloće zaštitom ga branit svom. Primi, primi mila Majko, naša srdašca! To je sve što mogu dati tvoja dječica! . Brani i nas, Majko slatka, budi nama u pomoć, a najvećma onog sata kad nam s tog je svijeta poć. Primi, primi mila Majko, naša srdašca! To je sve što mogu dati tvoja dječica! ZDRAVO, DJEVO Zdravo, Djevo, svih milosti puna, vječnog sunca ogrnu te sjaj. Oko čela zvjezdana ti kruna, ispod nogu stenje pakla zmaj. Rajska Djevo, kraljice Hrvata, naša Majko, naša zoro zlata, odanih ti srca primi dar, primi čiste ljubavi nam žar. Blažena si, jerbo sva si čista, zmijin dah ne okuži ti grud! Zvijezda sreće i nama da blista, noći grijeha mrak rasprši hud! Rajska Djevo, kraljice Hrvata, naša Majko, naša zoro zlata, odanih ti srca primi dar, primi čiste ljubavi nam žar. Salve, Regina -T: Herman Hromi Salve Regina Mater misericordiae vita dulcedo et spes nostra salve. Ad te clamamus exules filii Hevae. Ad te suspiramus gementes et flentes in hac lacrimarum valle. Eja ergo advocata nostra illos tuos misericordes oculos ad nos converte. Et Jesum benedictum fructum ventris tui nobis post hoc exsilium ostende. O clemens O pia, O dulcis Virgo Maria. |
utorak, 24.06.2008.
LQ na tronu
|
Yesssss, okončanjem današnjeg radnog dana ispred mene je gotovo mjesec dana godišnjeg odmora i, iako ga planiram provesti radno, učeći i pišući, moja oslobođena duša naglo se vinula u beskrajna prostranstva, poput galeba Jonathana. Valjda me taj osjećaj slobode prisjetio onog dobrog osjećaja koji te preplavi kad osvojiš neki novi vrhunac u bilo kojem području ljudskog djelovanja. Pa mi misli klize prema jednom od tih osvojenih vrhunaca: Svaki put kad se vozim autocestom prema Zagrebu, uljuljkam se u tunele i tuneliće Gorskog Kotara i zaboravim na svijet oko sebe. Pa kad konačno izađem na čistinu, pogled mi zapne za najviši bijeli vrh u daljini, Klek.  I baš svaki put kad se to dogodi, osjetim ponos što sam se ispela na takvu visinu (1182m) i što sam bila u prilici promatrati svijet odozgo, kao s nekog trona.  Hhehee ne znam nije li to zbog toga što sam LQ, pa se dobro osjećam na tronu, ili je to zbog legendi vezanih uz Klek, tu kolijevku hrvatskog planinarstva. O Kleku kruže razne legende. Jedna od njih je o tome kako je nastala ta najpoznatija stijena u Hrvatskoj. Ta legenda veli da je staroslavenski bog Klek oblijetao Perunovu ženu i tako izazvao njegov gnjev, pa ga je Perun naganjao i kad ga je napokon sustigao, odapeo je strijelu, pogodivši ga u desnu nogu, zbog čega je Klek pao i skamenio se.  Zanimljiva legenda, ali nije jedina vezana uz Klek. Druga legenda veli da je Klek obitavalište Klečkih vještica, gdje se za olujnih noći oko ponoći iz cijelog svijeta na Kleku sakupljaju vještice, vile i vilenjaci, a njihova vriska i cika dopiru čak do Ogulina.  Ima li u toj legendi imalo istine, vjerojatno se upita svatko, dok prolazi pored spomen ploče poginulim planinarima, postavljene na strmoj stijeni kojom se treba uspeti. A kad se popneš na Klek i odozgo baciš pogled na sva okolna, niža brda i brdašca, osjetiš se i moćno i sretno, zaboraviš sve brige i brigice, zaboraviš čak i svoje, od penjanja umorno tijelo i osjećaš da ti duša lebdi iznad svega toga, potpuno slobodna.  Od tada sam se popela na mnoga brda i brdašca: Skradski vrh, Snježnik, Ljubićko Brdo, Mali Alan, propješačila Ćićariju uzduž i poprijeko, obišla sve vrščiće Medvednice i dalje, ali Klek je ostao moj tron. No što sam zapravo htjela reći ovim postom?! Ono što sam naučila u planinarenju, pomoglo mi je uspješno "planinariti" kroz život. Dakle, ako se nađeš pred naizgled neosvojivim "vrhom", ne gledaj gore da se ne prestrašiš visine, već nekoliko centimetara ispred sebe, pa pronađi čvrst oslonac za stopalo. Zatim pronađi sljedećih nekoliko sigurnih centimetara za drugo i na takav način možeš se popeti i na najviši vrh pred koji te život doveo! Ogulinska stijena otvorila mi je novi pogled na život i svijet! Nema nerješivih problema! |
subota, 21.06.2008.
Pogledala sam tu utakmicu po drugi put
|
i opet i opet mislim da smo bili bolji i, iako mi se ne sviđa taj termin, da smo moralni pobjednici! Jednostavno, bili smo bolji! Nema mjesta nekoj velikoj žalosti. Bit će još prvenstava i prilike pokazati se. Pa i pokazali smo se, utakmica je bila do zadnjeg trena napeta, a danas je rijetko vidjeti dobar nogomet. Meni nije dobar nogomet onaj u kojem pada puno golova, već onaj koji je napet, u kojem nogometaši trče, driblaju, otimaju lopte, a toga je u ovoj utakmici bilo napretek! Stoga, dečki, nema razloga za tugu! Odigrali ste vrhunski nogomet! Idemo dalje!!! |
petak, 20.06.2008.
Hrvati su hladan narod, uzalud nam kockice
Ovih dana Hrvati po Austriji glume vatrene.  Međutim, vatrene su nam samo maske, te crvene kockice i to zato jer su crveno-bijele boje. Inače nam ni to ne bi pomoglo sakriti svu hladnoću i bezosjećajnost i indiferentnost prema svojima bližnjima, prema svojoj mladosti. Kako drukčije protumačiti to da hladnokrvno dopuštamo ubojicama da nam ubijaju našu mladost po ulicama, a da nismo ustali barem u prosvjede, ako već nismo sposobni: 1. Potaknuti policiju da pronađe ubojice 2. Potaknuti dječje pravobraniteljice da štite djecu – žrtve, umjesto da štite djecu – ubojice ili potencijalne ubojice 3. kad već sustav ne funkcionira, organizirati odrede za samozaštitu Usred Zagreba ubijen je dečko na pragu života, Luka Ritz. Hladnim Zagrepčanima nije na pamet palo da prosvjeduju na trgu Bana Jelačića sve dok se ubojice ne pronađu. Vjerojatno svaki od njih misli: "nema veze, nije moje dijete". Usred Rijeke pretučena su i opljačkana djeca pristigla na školsku razmjenu iz Austrije. Počiniteljima vjerojatno nitko ništa neće moći jer će biti da se radi o maloljetnicima, a kad su oni u pitanju, onda su zaštićeni kao lički medvjedi, jer je ovo nakaradno hladnokrvno društvo donijelo sve moguće propise kojima će zaštititi maloljetnike-ubojice, umjesto zaštite maloljetnika-žrtava. Maloljetnicima – ubojicama nitko ništa ne može, policija ih hvata, a pravosuđe ih pušta na ulicu, tako da se oni i dalje šeću slobodno i s noževima u rukama presreću našu djecu, a nitko im ništa ne može, jer su pod zaštitom dječje pravobraniteljice. Ah, oni su samo maloljetnici. Samo potencijalni ubojice, dok ne ubiju. A kad ubiju, onda će se svi zgražati, uključujući i dječju pravobraniteljicu, iako je sve bilo predvidivo i unaprijed poznato. A što je najžalosnije, na zgražanju će sve i završiti. Kao što izgleda završava i ovaj put, u Lukinom slučaju, na Lukinom tužnom pogrebu.  Foto Danas je ubijen mali Luka, sutra će biti ubijeno neko drugo dijete i nikome ništa. Tko ima sreće, preživjet će, tko nema, nema. Lukini roditelji plaču. Lukini prijatelji plaču. Svi plaču. Umjesto plača, treba stvari pokrenuti!!! Plačem se ništa ne rješava! Treba uzbuniti policiju, izgleda da nije dovoljno uzbunjena. Treba uzbuniti dječju pravobraniteljicu. Izgleda da ni ona nije dovoljno uzbunjena. Treba uzbuniti saborske zastupnike, izgleda da ni oni nisu dovoljno uzbunjeni. Ako se nitko od njih ne da uznemiravati, onda treba uzeti stvar u svoje ruke! Oko za oko, zub za zub!!! Pa kom opanci, kom obojci. Možda onda kroz ovo društvo procirkulira nešto što bi se moglo zvati krvlju. Možda kad se svaki roditelj maloljetnika –ubojice zabrine za stražnjicu svog djeteta, možda se nešto pokrene. Razlike između punoljetnika – ubojice i maloljetnika –ubojice ne bi smjelo biti. Sve je to isti ološ, kukolj i ne mijenja na stvari je li gamadi 5 ili 55 godina, treba je odstraniti, izrezati kao rak, ili će nam cijelo društvo umrijeti! Ljudi moji, vrijeme je da se opet krene u boj za narod svoj! Ili se pokrenuti, ili nas više neće biti! Ni nas, ni naše djece! Pa nećemo valjda svaki dan strijepiti hoće li nam se dijete vratiti živo iz večernjeg izlaska! Žao mi je što sam spala na to da ovo moram prevaliti preko svojih ustiju: Milicija je bila učinkovitija od cjelokupnog hrvatskog pravosudnog sustava, koji će radije poštenog Luku u grobu, nego njegovog ubojicu! U vrijeme mraka, Milicija je izbijala bubrege kriminalcima, a sada su bubrezi izbijeni poštenim ljudima. Žalosno, što smo dočekali u Lijepoj našoj!!! P.S. Evo još primjera: Još dva djeteta pretučena |
srijeda, 18.06.2008.
Evo nas opet u Jugoslaviji!!! Bravo naši!
|
Evo, nije prošlo ni dvadeset godina otkad smo dobili svoju državu i opet se nalazimo u Jugoslaviji. Znate, ono što sam ja mislila da imamo svoju Lijepu našu, Hrvatsku, to je bio samo običan san! Upalim televiziju, na televiziji, o mom trošku, komunisti pljuju po ovoj državi, ne znaš tko više, nekakav mladac izniknuo niotkuda Mrnjavčević, komunistica Marina Lovrić, ili Dragutin Lesar. Neki dan gledam partizansku seriju "Ponos Ratkajevih" na kojoj Tito govori kako je 200.000 ljudi na Bleiburgu ubijeno slučajno. Takav izopačen um može se naći još samo na srbočetničkoj televiziji zvanoj HRT. Ne bi mi bilo krivo što HRT prenosi takav program, da mene hrvatski sabor, u kojem navodno sjede saborski zastupnici vladajuće stranke, koje sam ja birala na vlast, ne tjera da plaćam porez za financiranje komunističke televizije. Ako je mene Hrvatski sabor natjerao da plaćam porez komunističkoj televiziji, onda to znači da mi živimo u Jugoslaviji, a ne u Hrvatskoj. U mojoj sanjanoj Hrvatskoj nikad nitko ne bi smio veličati ubojicu nevinog hrvatskog naroda na Bleiburgu, crvena zvezda bila bi zločinačko znakovlje i ne bi se smjela nekažnjeno producirati na televiziji, zločinci s Bleiburga bili bi po zatvorima, zajedno s onima iz Jasenovca. U mojoj Hrvatskoj govorilo bi se o dostignućima malih hrvatskih ljudi, koji se silno trude postići nešto u životu, a ne bi se ljenčine producirale, koje nikad ništa nisu napravile, osim što pljuju po djelu branitelja, po ovoj teško stečenoj državi. U mojoj sanjanoj Hrvatskoj ne bi Hrvati morali saginjati glave pred onima koji mrze Hrvatsku iako u njoj dobro žive, jer da ne žive dobro, odavno bi otišli, kao što su Hrvati odlazili trbuhom za kruhom desetljećima. U mojoj sanjanoj Hrvatskoj smjela bi se javno otpjevati pjesma Ustani bane i slične pjesme, a u Jugoslaviji se za pjesme odlazi u zatvor, pa će tako jednog dana i domoljub, čije su pjesme dizale moral hrvatskim braniteljima, zacijelo završiti u jugoslavenskom zatvoru, kao što su mnogi Hrvati tuckali kamen po Golom otoku. Saki u Londonu. Pa evo i komunističkog HRT nastavka, evo Čačića, Milanovića i Bage! Pljuvanje se nastavlja. Dok mačke nema, miševi kolo vode. Drugovi, napreddddddddddddd! Evo, kao što sam rekla. Bago Milanoviću daje monolog od čitavih 5 minuta, bez prekida i bez upadica, a što god kaže Kalmeta, Bago ga prekine i ne da mu govoriti. Evo, upada mu u riječ i prekida ga, kao i Friščića. A Milanović na televiziji uopće ne priča o temi već o svojoj predizbornoj kampanji. Dok Kalmeta govori, Milanović mu upada u riječ, a Bago ništa. Evo, Bago opet prekida Kalmetu. Čačić mu pomaže. A Kalmeta moli: Dozvolite da kažem, dozvolite da kažem. Zanimljivo, kako Milanović ni jednom nije morao reći "Dozvolite da kažem". Evo, Milanović opet prekida Kalmetu. Kalmeta ne može doći do riječi. Uopće ne može pratiti slijed svoje rečenice, jer ga Milanović konstantno prekida i postavlja mu deseta pitanja. Bago pita Milanovića zašto to nije prijavio Državnom odvjetništvu, pa se Milanović povlači (vjerojatno je opet nešto izmislio). Sad se Bago obraća Friščiću, ali još nije dovršio pitanje, kad ga Milanović prekida i opet ima svoj monolog, koji nitko ne prekida. Bago zaboravio na pitanje. Svi šute i slušaju Milanovića. Milanović stišće šaku i tjera svoje. Bago nastavlja u Milanovićevom tonu s napadima. Uskače Čačić. Bago je zaboravio što je htio pitati Friščića. Bago se konačno, nako beskrajnih minuta, nakon što ga je prekinuo Milanović, obraća Friščiću, ali mu ne da završiti pitanje, već ga prekida i pita "A što ćemo sad". Prekida ga usred teksta, pa Friščić kaže "samo malo" i nastavlja. Bago se malo utišao, ali neće dugo. Ah, evo ga prekida Bago nervozno: "Gospodine Friščić, gospodine Friščić, da, ok, da li je ovo..." Friščić mu pokušava odgovoriti na pitanje, ali još nije završio rečenicu, a Bago ga opet prekida s novim pitanjem na koje Friščić pokušava odgovoriti, ali ga Bago prekida s novim potpitanjem, usred riječi, da čovjek ne povjeruje. Stalno mu uskače u riječ. Bago se okreće Milanoviću i sad će mu dat opet pet minuta monologa. Ajmo vidjet. Milanović govori, nitko ga ne prekida, opet ga nitko ne prekida, još uvijek ga nitko ne prekida, nitko ga ne prekida, Milanović govori i dalje, nema prekida, još uvijek ga nitko ne prekida. Bago mu postavlja potpitanje, Milanović govori i dalje bez prekida, govori i dalje, nitko ga ne prekida, još uvijek govori. Sad Bago pita: Imate vi neku strategiju , ali Milanović iznosi svoju predizbornu poruku. Hvali se. Opet ne može jednoznačno odgovoriti na to pitanje (opet ne zna, teško pitanje, lagan odgovor). Još uvijek govori. Još uvijek govori. Nitko ga ne prekida. Sad više nema što reći pa se Bago okreće Čačiću. Sad Čaćić ima svoj monolog bez prekidanja. Naravno ne nudi program, već i on pljuje po HDZ-u. Sad si on i Bago dijele komplimente i smiju se. Spominju najbolje godine. Čačić se hvali. Dobio je svojih pet minuta odmah nakon Milanovića. I on bez prekidanja. Bago mu se ulizuje: ne, ne, slažem se. Sad ulijeće Milanović, on želi biti zvijezda. Bago je zaboravio svoje ostale goste i potpuno se posvetio Milanoviću i Čačiću, a okrenuo leđa Kalmeti i Friščiću. Opet Milanović ima svoj monolog. Bago ga ne prekida. Milanović se hvali. Još uvijek iznosi svoj program. Još uvijek govori. Bago češe uho. Milanović ima svoj stil, vodi sdp i ima preveliku odgovornost, ne slaže se s odlukama kolege, Bago ga ne prekida. Ajde, Bago se sjetio da mu iza leđa sjede gosti. SAd slijedi prekidanje. Ajmo, govori Kalmeta. Sad će Kalmeta samo pripomenuti, gle, Bago ga sluša, evo prekida ga usred prve rečenice s nekakvim potpitanjem, Gle, Kalmeta govori i drugu rečenicu, zanimljivo, Bago mu ulijeće samo jednom. Evo još malo Bage: jasno, završena priča, Koprivnica, znači vi ćete te najveće odluke donositi bla,bla. I gotovo Otvoreno u kojem je potpuno neprimjetno Milanović održao bez prekidanja svoj predizborni nastup, a kulise su mu bile Bago, Kalmeta, Friščić i Čačić. Ali tko mi je kriv, sama sam si birala. Gospodo draga, poručujem vam da opet živimo u Jugoslaviji. Hrvatska se nalazi samo u mom snu! A za javu: Živjela Jugoslavija!!! Smrt fašizmu, sloboda narodu! Živio drug Tito i njegova crvena armija! To je nama naša borba dala, Da imamo Titu za maršala! P.S. Predlažem da se Hrvatskoj televiziji za očuvanje tekovina narodne revolucije dodijeli Orden belog orla i crvene zvezde! |
ponedjeljak, 16.06.2008.
Zahuktava se...
 Ajmo, Vatreniiiiiiiiiii |
nedjelja, 15.06.2008.
Ljudi plave krvi
|
Tko li je ono rekao da su obični ljudi gnojivo u debelom sloju na kojem će izniknuti plemeniti cvijet? Mislim Nietzsche. Mislim da se naše manjine ponašaju kao cvijeće koje se hrani gnojivom zvanim hrvatski narod. Oni ne žele biti isti kao obični hrvatski puk, dijeliti s njima dobro i zlo, već žele za sebe veća prava, koja će naravno financirati ono gnojivo s početka teksta. Tako je najnoviji biser s kojim izlaze u javnost, da jedan manjinac vrijedi koliko i dva Hrvata! Jer što drugo reći na to da oni za sebe žele dva glasa, a obični Hrvati mogu imati samo jedan. Ne želim živjeti u Hrvatskoj koja bi omalovažavala i obespravljivala Hrvate! Želim biti ravnopravni građanin u Hrvatskoj! Ravnopravnost za mene znači, ako netko ima jedan glas, da i ja imam jedan glas, ako netko ima dva glasa, da i ja imam pravo na dva glasa, ako netko ima pravo na tri glasa, da i ja imam pravo na tri glasa. Meni se čini da je ideja manjinaca da se u Hrvatskoj ponašaju kao nadljudi, zapravo slična nacističkoj ideji o plavoj rasi! A zanimljivo je kako neki manjinci, koji sebe drže poštenima i dobrima, proglašavaju nacistima sve Hrvate, koji za vrijeme rata nisu ni bili rođeni, samo što se, eto, usude pitati što je s njihovim precima izginulim na Bleiburgu i na Križnom putu! Što je previše, previše je! Poruka stranci na vlasti: Ne slažem se s idejom da bilo tko u Hrvatskoj ima dva glasa, svaki građanin Hrvatske treba biti jednakovrijedan!!!! Pravo glasa ne treba vezivati uz nacionalnost već uz GRAĐANSTVO!!! Pun mi je više kufer potcjenjivanja i omalovažavanja Hrvata na sve strane! |
petak, 13.06.2008.
Sveti Ante!
 Danas je blagdan Sv. Ante Padovanskog, mog najdražeg sveca, odmah uz Blaženu Djevicu Mariju. Kad god bih imala neki problem i pomolila se Svetom Anti, uvijek mi je pomogao! Njegova pomoć i danas je jednako čudotvorna, kao i u vrijeme kad je hodio ovom zemljicom i propovijedao ribicama! Ja sam se osvjedočila više puta, a na Vama je da vjerujete ili ne vjerujete. Dovoljno je vjerovati i pomoliti se! Uz Svetog Antu nikad niste sami i bespomoćni! O Svetom Anti na Wikipedii O Svetom Anti Prospicio cuncta tacitus quid quisque loquatur. |
Vox populi, vox dei ili zašto ću i dalje glasovati za HDZ
|
Zašto ću uvijek glasovati za HDZ dok god je pod vodstvom dr. Ive Sanadera? Sjećate se mog prošlog posta? E pa, dr. Ivo Sanader se nije oglušio na glas naroda, kao ni u puno primjera do sada. Evo, opet me ugodno iznenadio: Večernji list iznosi: – Hrvatska možda neće ni trebati nuklearke ako se HEP-u osiguraju uvjeti za novi razvojni i investicijski ciklus – kazao je Sanader na današnjoj sjednici Vlade U Novom Listu isto: PREMIJER OKRENUO PLOČU: PRIJE POSKUPLJENJA STRUJE IZ BANSKIH DVORA UVJERAVALI DA SU NOVI IZVORI ELEKTRIČNE ENERGIJE NUŽNI, SAD VIŠE NIJE TAKO Sanader: Možda nećemo morati graditi nuklearku Imamo mogućnosti za korištenje obnovljivih izvora energije od Istre, odnosno Savudrije do Dubrovnika. Posebno ćemo poticati korištenje sunčeve energije u turizmu, poručio je jučer sa sjednice Vlade premijer Ivo Sanader. Dr. Ivo Sanader je čovjek koji očito poštuje svaki svoj glas, pa tako i moj, kad je poslušao moje vapaje! To je čovjek kojem je stalo do svog naroda! Zato ja njega i podržavam već dugi niz godina, i zato ću ga, zasigurno podržavati i ubuduće! Jer ovo nije prvi put da je osluhnuo što ljudi misle i sukladno tome korigirao svoju politiku! Za razliku od drugih političara, koje nije bilo briga za tim što će ljudi reći, primjerice, kad je SDP 2002. godine ženama ukinuo jeftinu struju u popodnevnim satima 2002. godina - HEP želi 17 posto skuplju struju Umjesto četiri sata skuplje struje, HEP predlaže da se ona računa gotovo cijeli dan - od 6 do 22 sata / Ukida se tzv. obračunska snaga ZAGREB, 10. lipnja 2002. godine- Hrvatska elektroprivreda predložit će potkraj tjedna Ministarstvu gospodarstva nov tarifni sustav za obračun struje, doznaje Vjesnik od Ive Čovića, predsjednika Uprave HEP-a. Taj sustav vrijedit će za sve potrošače, osim za najveće koji s HEP-om sklapaju posebne ugovore. Kad nisu htjeli poslušati sindikate, već je Linić u www.Bankamagazine.hr izjavio: 10.01.2003 00:00 Linić: Vlada će ustrajati na izmjenama zakona o radu bez obzira na generalni štrajk "Iz izjava sindikalnih čelnika kako ova Vlada ne zaslužuje potporu jasno je da sindikati nisu protiv samih promjena zakona ... Ili kad ih nije bilo briga što im štrajka intelektualna elita ovog društva: TRIDESET DANA OPĆEG ŠTRAJKA DOKTORA MEDICINE I STOMATOLOGIJE Štrajk liječnika u Hrvatskoj 2003 - pregled po danima štrajka Borka Cafuk* *preuzeto iz Liječničkih novina DAN PRIJE – 14. siječnja Od štrajka upozorenja hrvatskih liječnika 27. lipnja 2002. prošlo je gotovo točno pola godine. Ministarstvo zdravstva i Vlada Republike Hrvatske u međuvremenu nisu uvažili zahtjeve Hrvatskog liječničkog sindikata za primjerenom osnovnom plaćom liječnika (za liječnika dvije prosječne plaće, a za liječnika specijalista dvije i pol prosječne plaće isplaćene u RH), primjerenom cijenom glavarine u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, zaštitom stečenih prava i potpisivanjem strukovnoga kolektivnog ugovora. ili kad su izbacili policajce s posla, a sad plaču oko jednog policajca koji je dobio otkaz zato jer je kršio radnu disciplinu, ali sjetimo se desetaka policajaca na Markovu trgu iz doba komunističke čizme: Srijeda, 28. kolovoza 2002. Prema Moriću, »Vlada priznala da je otpuštala policajce iz političkog revanšizma« DC predlaže Vladi da politički i operativno radi na primjeni Schengenskog sporazuma na istočnim hrvatskim granicama te da poveća broj i tehničku opremljenost pomorske i granične policije / U tom poslu treba angažirati otpuštene policajce, a ne primati nove ZAGREB, 27. kolovoza - »Najavom osnivanja gradske policije, Vlada je priznala da je prošlogodišnje otpuštanje 3000 policajaca bilo motivirano političkim revanšizmom. Vlada je pokazala da je prvo željela otpustiti politički nepodobne, a onda u gradsku i državnu policiju primati politički podobne ili svoje ljude«, istaknuo je u utorak potpredsjednik DC-a Joško Morić. Konferenciju za novinare, na kojoj je kritizirao prijedlog osnivanja gradske policije, Morić je održao ispred Vlade, gdje otpušteni policajci prosvjeduju već 161 dan, tražeći povratak u policijsku službu. Izvor: Vjesnik a što reći na uvođenje dopunskog osiguranja, uz ono osiguranje koje smo ionako morali plaćati: MINISTAR VLAHUŠIĆ OZNAČIO POČETAK PRIJAVA ZA DOPUNSKO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE 20. svibnja 2002. godine- Potpisavši prvu policu dopunskog zdravstvenog osiguranja, ministar zdravstva Andro Vlahušić jutros je svečano označio početak prijava za dopunsko osiguranje na šalterima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). Prijave se obavljaju u 120 područnih ureda i na 470 šaltera HZZO-a diljem Hrvatske. Osiguranicima koji se ovaj tjedan prijave polica osiguranja počinje vrijediti 1. lipnja, a ostalima 15 dana od dana potpisivanja police. Polica dopunskog osiguranja iznosi 80 kuna na mjesec, a za umirovljenike 50 kuna, i pokriva participaciju za sve zdravstvene usluge i lijekove. Uvođenje dopunskog zdravstvenog osiguranja početak je kvalitetnije zdravstvene zaštite i veće odgovornosti građana za njezinu uporabu, istaknuo je Vlahušić. (Izvor: članci iz Slobodne i Vijesnika) Dakle, nije uopće čudno što je Velika koalicija frknula s vlasti i što su i SDP i HNS izgubili prethodne izbore, jer nisu osluškivali bilo svog naroda, kao što ga osluškuje sadašnja vlada. Zahvaljujem dr. Ivi Sanaderu na promptnoj reakciji na usvajanju stavova svoga naroda, uključujući i malenu mene! Hvala! |
srijeda, 11.06.2008.
Glupost ili elementarno zlo?!
|
Meni je "najbolje" kad ljudi koji nemaju veze sa stvarnošću, zato jer im je Bog, potpuno neopravdano, dao u ruke enormna bogatstva, ali neka to bude na njegovu volju, dakle, kad ti ljudi pokušavaju ostatku naroda nametnuti svoje izopačeno viđenje svijeta! Dakle, čovjek kojem je Bog dao da se "doživotno" ustoliči u stolicu Hrvatske Gospodarske komore, a da također postane direktor jedne od najvećih hrvatskih tvornica, "Kraša", nakon čega on, naravno, nije smatrao za shodno da bi stolicu u Hrvatskoj gospodarskoj komori prepustio nekom drugom, jer zacijelo misli da osim njega, bogomdanog, nema nikoga tko bi to mogao voditi jednako dobro, tako da čovjek danas sjedi u dvije jako skupo plaćene fotelje i prima tko zna koliko još naknada u tko zna koliko nadzornih odbora, dakle, taj čovjek koji nikako ne može imati veze sa stvarnošću, on se usudi ostatku Hrvatske soliti pamet svojom nerealnošću. Dakle, čovjek koji živi na basnoslovnim svotama novca, ne može zamisliti da 300.000 tisuća ljudi Hrvata živi od bijedne naknade biroa za zapošljavanje (kamo sreće da su naknade za nezaposlene velike kao naknade članovima različitih nadzornih i upravnih nesposobnih odbora). On to ne razumije. Valjda zato jer je on bar jednog od tih 300.000 ljudi ostavio NEZAPOSLENIM zato jer mu nije prepustio fotelju ili HGK-a ili Kraša! Da ne kažem da se od plaće predsjednika HGK-a ili predsjednika Uprave Kraša ne može namiriti samo jedna nezaposlena osoba, već može sigurno njih 100. Naravno da ovaj narod, koji državi uredno plaća članarinu za HGK (iako mi nikad nije bilo jasno čemu i kome to uopće služi) nikad neće doznati svotu iz managerskog ugovora predsjednika Uprave jednog Kraša, ili predsjednika HGK. Niti će ikad prezbrojiti koliko koštaju troškovi službenog automobila koji mu je vjerojatno stavljen na uporabu 24 sata dnevno, ili koliko koštaju sve naknade u članstvima nadzornih odbora. Dakle, taj čovjek, koji živi na državnim jaslama i ujedno vodi jednu od najjačih tvornica u Hrvatskoj, ne zato jer bi on bio neki lumen, već zato jer mu je netko to omogućio po ne znam kojoj osnovi, taj čovjek bi ovom jadnom narodu, koji ne zna što će s ljudima na birou za zapošljavanje, on bi uvezao milijun radnika u Hrvatsku, da konkuriraju tim bijednim nezaposlenima s biroa za zapošljavanje. Stvar ne bi bila čudna da to veli netko s ulice, bilo tko, ali kad takvu glupost izvali "doživotni" predsjednik Hrvatske Gospodarske Komore, onda je to nešto strašno! Ali da idemo po redu. Točno je to što on kaže da nam prijeti "Bijela kuga". Jer podaci DZS-a pokazuju stvarno lošu situaciju: PRIRODNO KRETANJE STANOVNIŠTVA REPUBLIKE HRVATSKE U 2006. ________________________________________ Živorođeni 41 446 Umrli 50 378 Prirodni prirast -8 932  Ali situacija s nezaposlenima je još katastrofalnija, iako se očigledno iz godine u godinu sve više smanjuje. No impozantni broj nezaposlenih osoba još uvijek je dovoljno velik, tako da predstavlja jedan od najvažnijih problema hrvatske vlasti danas. Podaci DZS STOPA REGISTRIRANE NEZAPOSLENOSTI ________________________________________ Stopa registrirane nezaposlenosti za travanj 2008. iznosi 13,9%. Nezaposleni 2004.---- 309 875 2005.---- 308 738 2006.---- 291 616 izvor: www.dzs.hr Iz ovih podataka, svatko normalan tko bi uključio svoj mozak, zaključio bi da bi se problem broj 1. (pad broja umrlih - porast broja rođenih) riješio, kada bi se razriješio broj nezaposlenih od gotovo 300.000 ljudi. Jer kako će se ljudi ženiti i rađati djecu, ako nemaju POSAO!!! Dakle, najprije ljude treba pozapošljavati, a onda ih pustiti da na miru rade one stvari, pa će se i djeca rađati! Ali kako bi jedan nesposobni predsjednik HGK to mogao znati, kad ne živi među ljudima, već leti nebesima?? Bude li Hrvatska Demokratska Zajednica izbacila ovog čovjeka na bilo koju političku poziciju, ja sigurno više neću dati glas toj političkoj opciji!!! Neka to bude jasno jednom za sva vremena. Sljedeći primjer beskrupulozne gospodarske elite, koja, umjesto aktualne hrvatske vlasti, drma ovom državom je HEP. Gospoda direktori HEP-a koji zacijelo imaju jednakovrijedne managerske ugovore poput lebdećeg direktora Kraša i predsjednika HGK, lete zajedno s njim po nebu, jer im je Bog dao previše dobra, pa nemaju zdravog razuma. Ta gospoda su potpuno poludjela, pa nameću Premijeru tezu da malobrojno hrvatsko stanovništvo (svega 4,5 milijuna stanovnika) ne može svoje energetske potrebe zadovoljiti hidrocentralama, vjetroelektranama, solarnom energijom i stotinama drugih alternativnih izvora energije, već nameću izgradnju NUKLEARNE ELEKTRANE, za kojom u Hrvatskoj nitko nema potrebe, osim onih koji žele u svoje džepove utrpati ogromne provizije od kupovine europske zastarjele nuklearne tehnologije. Dakle, nakon što nas nije dotukla černobilska kiša, nakon što nas nisu dotukli četnici, nakon što nas nije dotukao ratni stres i s tim svezane dugotrajne posljedice tj. sve veća pojavnost raka, čak ni nakon havarije Krškog nedavno, oni nama najavljuju izgradnju novog ČERNOBILA i to u Slavoniji, žitnici Hrvatske, ili negdje na Jadranu, glavnoj turističkoj meki Hrvatske. Koliko je to suludo vidi se po tome da svi redom, članovi HDZ-a koje sam u svezi toga saslušala, govore: "neće nuklearka u Hrvatsku dok je mene". Kad bi premijer malo otvorio uši i poslušao svoj narod, shvatio bi o čemu je tu riječ!!! Ukoliko se bude inzistiralo na izgradnji nepotrebne nuklearne elektrane u Hrvatskoj, nema te regije koja će to dati izgraditi u svom dvorištu, pa će doći do uzbune hrvatskog naroda, a taj novi stres, nakon proživljenog ratnog, nam uopće nije potreban! Prema tome, poručujem aktualnoj vlasti, neka radije smijeni direktore HEP-a ako oni energetsku problematiku ne znaju riješiti na drugačiji način, osim nuklearnom centralom. Ako ni nakon toga što primaju tko zna kolike plaće mjesečno, nisu sposobni uključiti svoje mozgove za nalazak razumnog rješenja, onda su zaslužili otkaze, a na njihovo mjesto neka dođu ljudi koji znaju misliti na budućnost hrvatskog naroda, ljudi sa biroa za zapošljavanje, koji će zahvalno prihvatiti posao i uključiti mozgove, za razliku od ukopanih direktorčića HEP-a kojima je Bog povjerio važan zadatak, da rade na dobrobit Hrvatskog naroda, a oni misle isključivo na svoju debelo podmazanu stražnjicu.  Da ja ne pričam gluposti, evo samo malo relevantnih podataka: Pročitati ovo! Hrvatska šesta u Europi po broju umrlih od raka Od ukupno tridesetak promatranih zemalja u Eurostatovu ljetopisu Hrvatska se našla na šestom mjestu po broju umrlih od karcinoma, s 213 slučajeva na sto tisuća stanovnika, a stopa smrtnosti od srčanih oboljenja triput je veća nego u Španjolskoj i Francuskoj. Izvor Rak debelog crijeva:  Rak dojke:  Rak prostate  Možete li, gospodo HEP-ovci dokazati da ovo nije posljedica Černobila, ili Krškog? Želite li svojoj djeci ostaviti u nasljeđe borbu sa smještajem tisućama godina nerazgradivog nuklearnog otpada? Možete li biti toliko uvjereni da ste imuni od onog od čega hrvatski narod šaptom umire po bolnicma širom Hrvatske. Trebate li na svojoj koži osjetiti što znači umirati od raka?! STOP NUKLEARNIM CENTRALAMA U HRVATSKOJ!!!!!!  HRVATSKOJ NE TREBA NOVI ČERNOBIL!!! Nikad , nikad neću dati svoj glas onome tko zastupa korištenje nuklearne energije žrtvujući budućnost svoje djece tuđim dubokim džepovima!!!! Hrvatska ne treba nuklearne centrale, a ne treba ni one koji zastupaju nuklearnu energiju!!! Vox populi, vox dei. |
utorak, 10.06.2008.
Moj dida
|
Kad smo već kod dida... Sva sreća da čovjek ima dva roditelja, pa mu od dva dida, bez obzira na partizanske ubilačke nagone, ipak ostane barem jedan. Tako sam ja zahvalna nebu što mi je ostavilo u životu barem jednog didu. E, taj moj dida bio je veliki autoritet. Nikad nije trebao ništa reći, a svi smo znali što trebamo raditi. Nikad na nas nije vikao, nikad ton povisio. Kada ne bih poslušala baku, kojoj bi trebala pomoć za nešto, dida je sa strane samo tiho rekao: "Nemoj ti, dušo, nemoj!". Prije nego bi završio rečenicu, sve je bilo učinjeno. Sjećam ga se kako, sa šeširom na glavi, u svečanom sivom odijelu, plavoj košulji i tamnoplavoj kravati i sa štapom u rukama, odlazi u grad na svetu Misu. Cijelo mjesto ga je poznavalo. Čak i oni koji s njim nisu bili dobri, poštivali su ga.  Taj čovjek, koji je bio autoritet i obitelji i široj društvenoj zajednici, bio je moj dida. Nikad kasnije nisam srela nekog tko bi bio tako autoritativan. Svi muškarci koje znam, ostali su u njegovoj sjeni. Danas mi nema ništa ružnije nego vidjeti kako se neki muškarac nateže i svađa s djecom, kako galami na njih, i ne postiže cilja, a moj dida bi to riješio jednim svojim pogledom, ili kad netko ne poštiva svoju suprugu, a moj moj dida je poštivao baku. Moj dida i ja Preko polja kroz sjećanje ide, kršan čovik, tvrde brade side. Pamtim pogled, tu toplinu oka i svaka riječ je bila mu duboka. Čvrst je dida bio kao stijena, hrabra srca i kamenih gena. Sva je mudrost utkana u njemu, njegove su priče učile me svemu: «Poštenim putem ići, bit će teško znaj, al' samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj.» Ej, da mi je s tobom, kao prije dočekati zore, pogledati dolje, sa Svilaje na Petrovo polje. Moj dida i ja, prijatelja dva, drugo vrijeme - ista sudbina. Gleda na me planina Svilaja sa očima njegovoga sjaja. Crpio je snagu tamo gore, planina mu iscrtala bore. Njegove su ispucale ruke, meni bile kao mirne luke. Kako da mu zahvalim na svemu, sinu ime dao sam po njemu. »Poštenim putem ići, bit će teško znaj, al' samo ćeš tako stići, gdje je vječni sjaj.» Ej, da mi je s tobom, kao prije dočekati zore, pogledati dolje, sa Svilaje na Petrovo polje. Moj dida i ja, prijatelja dva, drugo vrijeme - ista sudbina. Ej, da mi je pogledati dolje, sa Svilaje na Petrovo polje, pa da viknem jače od oluje, da me dida još jedan put čuje. Ej, da mi je s tobom, kao prije dočekati zore, pogledati dolje , sa Svilaje na Petrovo polje moj dida i ja, prijatelja dva, drugo vrijeme - ista sudbina. Stihovi: Marko Perković Thompson (kao da sam ih ja pisala op.LQ) Potest ex casa magnus vir exire: virtus omni loco nascitur. |
nedjelja, 08.06.2008.
Pismo Thompsonu!
|
Konstruktivni prijedlozi Thompsonu (nadam se da će pročitati)!!! Prijedlog 1. U ime hrvatskog naroda, izbaci iz repertoara pjesmu o Jasenovcu i Gradišci staroj, a napiši pjesmu o pokolju Hrvata na Bleiburgu i Križnom putu pa pronesi istinu o tom događaju diljem svijeta, kamo god budeš pošao! Prijedlog 2. Budući je na tvojim koncertima problem sa znakovljem U, na koje ti ne možeš utjecati, osim ako ne siđeš s pozornice i osobno pregledaš 100.000 ljudi te ih sam ne odstraniš, pa bi se dogodilo što provokatori i žele, tj. da ne pjevaš, već pregledavaš sve one koji se skupljaju na Trgu iz ovog ili onog razloga, a istovremeno u Lijepoj našoj nije problem nositi omraženu zvezdu petokraku na skupu u Kumrovcu, iako je ona hrvatskom narodu donijela istu količinu zla kao i ono nesretno U, predlažem Ti da spjevaš pjesme o partizanskim zločinima diljem Lijepe naše (?...ne znam je li još uopće naša, izgleda da nije), neka se pronese svijetom zločin zvezde petokrake, pa će možda i ti simboli biti zabranjeni, da se konačno riješimo te sramote! Ako nešto ne poduzmeš u navedenom smislu, u Hrvatskoj će ponovno doći do zatvaranja Hrvata u zatvore zbog pjevanja pjesama i verbalnih delikata, dok će se hrvatski neprijatelj, koji nikad ne spava, šepuriti po raznoraznim skupovima i haračiti Lijepom našom, kao da nikad nije bilo Domovinskog obrambenog rata u kojem su nastale tvoje pjesme, kao odgovor naroda na srbočetničku agresiju. Hrvati su narod poznat po kratkom pamćenju i još jednom se pokazuje na djelu njihovo poznato "tko nas bre zavadi".  Slutim da opet dolazi vrijeme u kojem ćemo pjesmu Ustani bane moći samo po skrivećki pjevati! Rara temporum felicitas, ubi sentire, quae velis, et, quae sentias, dicere licet. Za Hrvate izgleda nikad! Sluge bili, sluge ostali, zahvaljujući sluganskom mentalitetu onih kojima smo dali vlast da nas vode! Stoga Te molim, izbaci pjesmu o Jasenovcu iz repertoara, a stavi, kako sam rekla, pjesme o partizanskim zločincima i crvenoj zvezdi! Crvena zvezda nije simbol antifašizma već fašizma prema hrvatskom narodu kroz povijest. Vrijeme je da se to konačno javno kaže!  Crvena zvezda jugoslavenskih partizana je ljaga na svijetlom svjetskom antifašističkom pokretu i vrijeme je da se o tome javno kaže i ispjeva pjesma! Kad već vlast nema petlje suditi zločincima za stravični zločin na Bleiburgu i Križnom putu! Sluge bili, sluge ostali, zahvaljujući sluganskom mentalitetu onih kojima smo dali vlast da nas vode! (klap 2. put) Multum egerunt, qui ante nos fuerunt, sed non peregerunt! |
subota, 07.06.2008.
Svi nešto o Thompsonu, pa ću i ja kratko
 U junačkoj zemlji miloj lijepoj i dalekoj u godini gospodnjoj šestotina nekoj spustila se na tu zemlju sila vatrena je krv narod predvodila. Drhti zemlja kamen puca, kroz nebeska vrata dojahao bili vitez sa mačem od zlata: Dajte mi komad Zemlje Svete, Zemlja je i mati i dijete Ljubi svoju zemlju, na njoj ti sagradi dom i brani je krvlju svojom, povezan si s njom. Ljubi svoju zemlju ljubi, blagoslovljen plod i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod. Dajte mi komad Zemlje Svete, Zemlja je i mati i dijete Bijeli vitez krenu nazad kroz nebeska vrata ostavio Lijepu našu bez gladi i rata pred nebeskog oca klekne s riječima od zlata Predao sam zemlju svetu u ruke Hrvata. Ta junačka zemlja moja mila do danas je riječi zapamtila Ljubi svoju zemlju, na njoj ti sagradi dom i brani je krvlju svojom, povezan si s njom. Ljubi svoju zemlju ljubi, blagoslovljen plod i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod. Dajte mi komad Zemlje Svete, Zemlja je i mati i dijete Obožavam ovu Thompsonovu pjesmu, a nek mi se javi netko kome se ne sviđa i neka objasni zašto. Si honorem perdidisti, omnia perdidisti. |
četvrtak, 05.06.2008.
Tko je tu lud???
|
Čitam danas u Jutarnjem listu da je Madonna ipak odlučila pjevati u Budvi, a ne u Zagrebu, a prema pisanju Jutarnjeg, navodno jer joj je Zagreb ponudio samo oko 10 milijuna eura za taj nastup! Pa se ja onda pitam: tko je u ovoj državi lud? Tko ima obraza govoriti o kopanju po kantama za smeće? Tko uopće o propalim bolnicama? Tko je trebao kupiti umjetno srce, a tko nije? Ako Zagreb nema novaca za umjetna srca od parstotisuća eura, kako to da ima za Madonu 10 milijuna eura? Dobro je AP s Pollitika.coma govorio, novac teče Hrvatskom u potocima, samo ga treba znati pokupiti! Dakle, narode moj, dok država nema novaca za umjetna srca (zbog čega svi pljuju po njoj) i teškom mukom će namaknuti lovu za dva aparata za Rebro, za to vrijeme Zagreb ima milijune i milijune eura, koje razbacuje šakom i kapom na bjelosvjetske probisvjete, koji mlate pare na temelju jedne pjesme iz mladosti. I zašto bi država od državnog poreza (dakle, poreza iz cijele Hrvatske) uopće kupovala Zagrebu dva umjetna srca, kad Zagreb to sam može isfinancirati jer rasipa lovu na sve strane, dok država nema novaca za osnovne potrebe. S lovom od 10 milijuna eura, država bi mogla opremiti bolnice diljem Lijepe naše. Mislim da je Bandiću vrijeme za penziju, a da stvar u svoje ruke trebaju preuzeti dobri gospodari, a ne raspikuće. Vrijeme je da se u ovoj državi konačno uvede usisavač, ne metla, već turbo-usisavač!!!! Neke ljude jednostavno treba protjerati u povijest. PS 1: zbog ovog posta pod hitno ću nabaviti najčvršću kacigu. Nikad ne znaš!!! PS 2: Ma meni nikako nije jasno zašto su purgeri tako glupi pa plaćaju Bandiću prirez od 18%, da ga ovaj troši za stadione i bjelosvjetske pevaljke?! Može li mi to netko od purgera konačno objasniti!!! |
srijeda, 04.06.2008.
Ako je besplatno - "Baš neću"
|
Mnogi kukaju kako nemaju ništa za jesti (siroti gladuši od 90 kilograma, s cigaretom u zubima, s cipelama od milju kuna na nogama...), a kad staneš na ulicu i gledaš automobile, u svakom drugom vozač drži mobitel na uhu. (Tko može kontrolirati količinu skupocjenih impulsa, dok se zabavalja s nekim na mob u dosadnoj gužvi na prometnici?!) Mnogi kukaju kako kopaju po kantama za smeće, a rado bi otišli u kazalište poslušati neki koncert ili operu, ali eto nemaju novaca ni za život, a kamoli za nadgradnju. Zločesta, zločesta ova država, jer im ne da više novaca. Uvijek me ispočetka oduševi kako svi misle da država štampa novaca koliko hoće, a zatvaraju oči pred činjenicom kad država nekome da novac, da ga je nekom drugom uzela putem poreza. A da, nedajbože, spomeneš povećanje porezne stope, odmah bi nastao kaos. Opet skrenuh s teme o kojoj sam htjela pisati pa ću se vratiti. Dakle, svi kukaju na skupoću, ali kad im ponudiš nešto besplatno, bez obzira koliko to kvalitetno bilo, oni to ne žele. Valjda misle "pa neću milostinju". Bahat i rastrošan neki narod, očito.  crtež Dakle, jučer u 18.00 sati, u riječkoj Filodrammatici, održan je koncert studenata Muzičke akademije Zagreb, Područni ured Rijeka. Na programu su bila sljedeća djela: 1. F. Liszt: Mađarska rapsodija br. 5, izvođačica: Ivona Šarčević, klavir, I. god. 2. F. Chopin: Scherzo u cis – molu, izvođač: Ivan Bošnjak, klavir, I. god. 3. F. Chopin: Etida op.10.br. 7. D.Pejačević: impromptu, izvođačica: Andrea Brajković, klavir, II godina 4. M. Castelnuovo – Tedesco: Varijacije kroz stoljeća, izvođač: Domagoj Pauković, gitara, I godina 5. Marcello – Bach: Koncert u d-molu, izvođačica Ena Stevanović, klavir, IV godina 6. P.I.Čajkovski: Godišnja doba – Novembar, izvođačica Satoko Takahashi, klavir I godina 7. J.S.Bach: Preludij i fuga u gis-molu, F.Chopin: Scherzo u b-molu, izvođačica Željka Kolenc, klavir, apsolventica 8. J.W.Duarte: Varijacije na katalonsku pučku popijevku, Luka Totar, gitara, III godina. Nastavnici: prof.Marina Ambokadze (6), prof. Istvan Römer (4,8), prof. Maja Bakrač (7), prof. Vladimir Babin (1,2,3), prof. Ruben Dalibaltayan(5). Ovaj izvrsni repertoar i mlade nade klasične glazbe bili su garancija za dobar provod svima, koji vole ovu vrstu glazbe. Najavljeno je u Novom listu, mjesto događanja na ruku, 10 metara od autobusne stanice, ulaz s Korza, nekoliko stuba do gore i prekrasna oslikana dvorana Filodrammatice, fotelje za sjedenje, programi na ulazu, ulaz se NE naplaćuje. A u publici slušatelja koliko i izvođača. Ostatak dvorane prazan! Evo, Riječanima netko ponudi besplatan koncert Liszta, Chopina, Bacha i ostalih, a oni ne dođu. Poslije će psovati Sanadera, da ne mogu zadovoljiti svoje kulturne potrebe. Možda da su im ponuđene besplatne hiv-cajke, možda bi onda došli (i vjerojatno se lupali po glavi, kao ovih dana pola Osječana). Confessio conscientiae vox est. |
ponedjeljak, 02.06.2008.
??? Ja i tehnika
 fotka Danas Prilazim danas svom autu i kliknem ključem "Sezame, otvori se"...zablicka i moj i susjedni auto! Gle, svojim ključem sam otvorila oba, a red je onda da i zaključam susjedni auto, pa opet kliknem. Zaključa se tuđi auto, ali i moj. A kako ću onda ući u svoj?! Kliknem treći put, otključa se moj, otključa i susjedni. Fuffffff nerješiv zadatak, zar ne?  Kako biste vi ovo riješili? Biste li pustili tuđi auto otključan i otišli  , ili biste smislili neki drugi način ? Kad sam u bilo kakvom problemu s tehnikom, okrenem se oko sebe i zgrabim prvo muško  koje naleti. Tako i ovaj put, okrenem se i vidim da mi prilazi jedan zgodan gospodin i baš kad sam se htjela molećivo baciti na njega, čovjek mi se smije i maše ključem: "heheeehehee i mislio sam da ćete otključati Vaš auto, pa sam i ja otključavao svoj  " (i zaključavao i zaključavao, op.LQ)   Prije par godina Otkad je interneta, na kojem pokupim sve moguće informacije, TV gotovo i ne gledam. Ali jednog dana ipak odlučim pogledati TV i prebacujem programe. Na većini programa nije bilo ničeg zanimljivog i jedva sam pronašla nešto što bih pogledala, pa zadržim sliku, a program se sam od sebe prebaci natrag. Ja opet kliknem na željeni program, istog trena on natrag. Tako nekoliko puta. To je već postalo ozbiljnije, pa sam se zabrinula: ili je crkla TV ili je crknuo daljinski.  Taman počmem proučavati daljinac, vaditi i stavljati baterije, kad začujem smijeh iza sebe  , kćer stoji skrivena u hodniku i prebacuje mi programe drugim daljincem.E pa sad, da li da blajham kosu, ili da ostanem crnka?! |
nedjelja, 01.06.2008.
Neočekivani završetak vikenda
Neki put mi se dogodi da napravim nešto, a da ni sama ne znam zašto baš to moram učiniti. Tako sam danas iznenada odlučila otići na večernju misu na Trsat, iako mi je to dosta udaljena Crkva. Još sam kćeri rekla da sam za sat natrag  Parkirala sam auto "kod Plesne škole", malo se čudila otkud tolika gužva, ali nisam ni slutila kakvo me iznenađenje čeka kod Majke Božje Trsatske. Na Trsatu su danas, u povodu 5. Obljetnice trećeg pastoralnog pohoda pape Ivana Pavla II Hrvatskoj, otvoreni "Dani pape Ivana Pavla II", koji će trajati od 1. do 8. lipnja, u organizaciji Riječke metropolije i Svetišta Majke Božje Trsatske.  08.06.2003. Posjet Svetog Oca Rijeci Otvorenje je započelo, uz pratnju limene glazbe, podizanjem hrvatske zastave uz hrvatsku Himnu, papinske zastave uz papinsku Himnu, te zastave Svetišta Majke Božje Kraljice Jadrana, uz pjesmu "Rajska djevo, kraljice Hrvata" Zdravo, Djevo, svih milosti puna, vječnog sunca ogrnu te sjaj. Oko čela zvjezdana ti kruna, ispod nogu stenje pakla zmaj. Rajska Djevo, kraljice Hrvata, naša Majko, naša zoro zlata, odanih ti srca primi dar, primi čiste ljubavi nam žar. Blažena si, jerbo sva si čista, zmijin dah ne okuži ti grud! Zvijezda sreće i nama da blista, noći grijeha mrak rasprši hud! Rajska Djevo, kraljice Hrvata, naša Majko, naša zoro zlata, odanih ti srca primi dar, primi čiste ljubavi nam žar. nakon čega su vjernici u procesiji ušli u Crkvu sudjelovati u Svetoj Misi, koju je predvodio vlč. Anton Šuljić  Foto Crkveni zbor tijekom mise otpjevao je nekoliko prekrasnih crkvenih pjesama na latinskom. No to je tek bilo jedno od iznenađenja. Sljedeća je bila propovijed. Umjesto klasične propovijedi, velečasni Šuljić održao nam je predavanje iz hrvatske povijesti, na temu vijekovnih veza Hrvata i Svete stolice.Te veze sežu u daleku povijest, još od 641. godine sve do današnjih dana. No iznenađenjima ni tu nije bio kraj. Nakon mise u Perivoju Gospe Trsatske u 20.00 sati održan je koncert Ansambla Lado.  Vrijeme prekrasno za koncert na otvorenom, sunce u zalasku, Marijin perivoj sav u zelenilu, toranj Crkve uzdignut do kristalnoplavog neba. Kao i uvijek, osjećaj mira i spokoja u Marijinu okrilju. Lado je, u gotovo sat i pol programa, izveo splet pjesama i plesova iz svih krajeva Hrvatske. Najviše su me se dojmili međimurski i podravski plesovi te solist s trubom. (Prisjetila sam se Ladarica iz vremena mog djetinjstva, kad sam ih poznavala isključivo po prekrasnim podravskim i međimurskim pjesmama). Riječka publika bila je oduševljena ovim izuzetnim događajem, a cijelo to vrijeme, na malom platou desno od pozornice, dječica iz publike plesala su svoje plesove. I tako, potpuno neočekivano doživjela sam prekrasan dan, prepun kulturnih događanja, a samo zato jer sam prespavala jutarnju misu i poželjela otići Mariji na Trsat!  Majko Božja Trsatska, hvala Ti za današnji dan!!! Cui parum non sufficit, maiora non meruit. |
Uzrujala sam se uz jutarnju kavu, ili tko će koga bojkotirati
|
U Benkovcu se dogodila katastrofa nad životinjama. Ali to nije predmet ovog mog posta, jer o tome bruje sve, kako naše, tako i svjetske novine. Predmet ovog mog posta je pismo jedne Austrijanke, koje je u svezi toga poslala Jutarnjem listu, koja čisti ispred tuđih vrata, a svoje smeće je zaboravila pomesti: “Austrijanci su prosvjedovali i kod gradonačelnika Benkovca te Ministarstava poljoprivrede, ali bez uspjeha. Zbog toga austrijski turisti ozbiljno prijete bojkotom Hrvatske”, iznosi u pismu Anna Maria Gruenfelder. " Pa da se malo prisjetimo austrijskog smeća: Post od Kinky Članak u Dnevnik.hr Članak u Index.hr Mislim da je bilo dovoljno priloga na temu toga kako Austrijanci drže zatvorene ljude, a nama prosvjeduju protiv toga kako se postupa sa psima!! Gospodo Austrijanci, nećete nikoga uvjeriti u to da je jedan čovjek mogao desetljećima neprimijećeno držati u zatočeništvu čitavu jednu obitelj. Ako je, a gdje ste onda ŽIVJELI VI, što ste radili i gledali, ili ste se pravili GLUHI, SLIJEPI, a možda i NIJEMI. Izvolite mesti svoje dvorište, a naše ostavite nama. Btw. Jeste li provjerili koliko još Fritzlova živi među vama, ili vam se ne da zavirivati u svoje tuđe dvorište, pa vam je jednostavnije pljuvati po Hrvatskoj?! Lako vam je sad pred ljetnu turističku sezonu bojkotirati hrvatsko more, zato jer ste izbrojali i pospremili u džepove hrvatske eure ostavljene po vašim skijalištima u prethodnoj zimskoj sezoni. Ali vrijeme leti, pa će zimska sezona brzo doći. Predlažem bojkot austrijskih skijališta sve dok Austrijanci ne podastru dokaze da su pregledali svaki podrum svake austrijske kuće da u njemu ne živi još koja zatočena obitelj!!! Pa da se malo prisjetimo kako izgleda austrijska zimska sezona:  Nassfeld.....prekrasno skijalište u kojem svaki drugi zaposlenik govori hrvatski....zanimljivo, zašto baš hrvatski??? |
