četvrtak, 23.05.2013.
Bog i Hrvati
|
Vječna je sveza Hrvata s Bogom. Nema toga tko će je prekinuti. Stoga onome tko to pokuša, pametnije je na vrijeme odustati. No otkud ta pradavna i neuništiva sveza Hrvata sa svojim Bogom? Legenda kaže: Kad je dragi Bog dijelio Zemlju narodima, stupio je pred Njega, jedva se odvaživši, praotac Hrvata. Snužden i pognute glave uskoro začuje odozgo glas: "Što ti hoćeš?" - "O Svemogući", ohrabri se starina Hrvoje, "svima si dao domovinu, osim mom narodu". Zastavši malo, pomislivši možda na svoju trenutačnu dekoncentraciju, obrati se Svevišnji svome pobočniku i reče: "Daj mu onaj predio što sam ga bio sebi namijenio", dodavši potiho "ja ionako najviše boravim na nebesima". Izvor: Rudenjak Ivo: "Čarobna stopa", Matica Hrvatska Ogranak u Rijeci, Rijeka, 2003, str. 54   |
utorak, 21.05.2013.
Tko je smjestio
|
Domagoju Novokmetu?!! Zna se. Smjestili su mu oni koji mrze sve što je hrvatsko, pa tako ih bode u oči i jedno obično hrvatsko ime Domagoj! Srbočetničke partizančine! Naime, istina je da je prilog o izlaznim anketama na Hrvatskoj televiziji prikazan 5 minuta prije 19.00 sati, odnosno PROTUZAKONITO! Međutim, cijela nacija je vidjela da je tu najavu preuranjenog prikazivanja te ankete najavio Branko Nađvinski, koji je i s velikim veseljem postupio PROTUZAKONITO i objavio izlazne ankete prije nego što su zatvorena birališta, iako je dobro znao izborna pravila, budući da ih je javno objavio ne samo DIP već i upravo ta njegova kuća HRT tj. HTV. Gledala sam TV program i zgrozila se nad takvim očiglednim PROTUZAKONITIM postupanjem jednog Nađvinskog! Budući da svi ljudi, koji žive u Hrvatskoj, moraju postupati po hrvatskim zakonima, pa tako i jedan Branko Nađvinski, on je bio dužan poštivati hrvatske zakone i jednako tako bio je dužan odbiti protuzakonite naredbe odozgo, ukoliko je takvih bilo. A očigledno je da ih je bilo, jer je Domagoj Novokmet rekao da je njegov oberfirer Rotim bio upoznat s vremenom objavljivanja izlaznih anketa, te nije zabranio takvo protuzakonito postupanje, te je kao oberfirer direktno odgovoran za ono isto za što i sam Domagoj te Nađvinski, koji je protuzakonitu stvar i proveo u djelo. Stoga sam uvjerena da bi USKOK, ukoliko postoji pravna država, a mislim da NE postoji, trebao uskočiti na HRT i provjeriti tko je zapravo smjestio Domagoju Novokmetu, budući da nikome od svih ostalih stvarnih sudionika u ovoj očiglednoj zavjeri, nije pala dlaka s glave, a trebala je, jer su svi u nizu postupali PROTUZAKONITO. Jedini tko je u tom nizu nastradao je samo Domagoj Novokmet, o kojem sve govori njegovo ime i bilo je samo pitanje vremena kad će se pronaći razlog zbog kojeg će odletjeti s tzv. hrvatske televizije! Stoga je potpuno jasno da se radi o insceniranom djelu protiv Domagoja Novokmeta, kako bi ga se odstranilo s mjesta v.d. urednika i postavilo nekoga iz iste ekipe, a sada se zna i kojeg. Da taj novi urednik ima imalo morala, ne bi sudjelovao u ovoj očiglednoj konstrukciji odmazde na nacionalnoj osnovi jednog mladog čovjeka na početku karijere! Prestrašan je hrvatski mrak na pragu Europske unije! Prestrašno je što Europska unija uopće dopušta ovakvo što! Očigledno ni Europska unija nije ništa drugo do obična robija za hrvatski narod! Prestrašno! Prestrašno! Prestrašno! OVO JE SUMRAK DEMOKRACIJE!  |
utorak, 14.05.2013.
Umobolno
|
Umobolna je država koja na čelu Hrvatske Gospodarske Komore (HGK) već desetljeća drži Nadana Vidoševića, koji danas pred potencijalnim poslovnim partnerima Poljacima kaže: "Mi Hrvati ne snalazimo se s investicijama!" Pa naravno, da se Hrvati ne snalaze s investicijama, kao gospodarskim zamašnjakom, kad je na čelu HGK, koja bi upravo i trebala omogućiti poduzetnicima snalaženje s investicijama, čovjek koji sam priznaje da se ne snalazi s investicijama!!! Pa do kad će taj čovjek svojim neradom i neaktivnošću upropaštavati svaku nadu hrvatskom gospodarstvu?? Kad će vlast, bilo SDP-ova, bilo HDZ-ova, konačno shvatiti da na čelo HGK treba postaviti neku SPOSOBNU OSOBU, koja će poučavati gospodarstvenike kako se snalaziti s investicijama? Što je i tko je zapravo taj Nadan Vidošević, kad je jednako dobar i vlasti HDZ-a i vlasti SDP-a, kad ga nitko, unatoč očigledno posrnulom gospodarstvu, ne želi maknuti s čela HGK i konačno postaviti nekoga tko će iskoristiti na stotine lokalnih ekspozitura HGK za oživljavanje posrnulog gospodarstva??? Jedini suvisli odgovor koji se nameće jest da je zapravo Nadan Vidošević šef ove države i da smo svi jadni Hrvati njegovi vazali. Prestrašno! Prestrašno! Prestrašno! Da taj čovjek ima imalo ponosa i poštenja, nakon ove izjave na televiziji sam bi ponudio ostavku! No nema! |
petak, 10.05.2013.
Moje šušuraste godine
 Ja pišem Vama, pišem sve to, Pa što da kažem uz taj jad? Znam, možete me prezret eto, I kazniti me tako sad. No srce Vaše obuzeto Zlom kobi mojom malo bar Odbacit neće taj moj žar. Ja htjedoh šutjet ispočetka I vjerujte mi, sav moj sram U tajnosti bi ost'o znam, Da zgoda može, ma i rijetka Jedanput tjedno sresti nas, Da znam da mogu vidjet Vas I slušati, jer riječi gode Govorit s Vama na čas bar Pa mislit tek na jednu stvar Dan i noć sve do nove zgode. No kažu da ste divljak naš. U čemu da Vas zabit goni Ne blistamo tu ničim baš No iskreno smo Vama skloni Što posjetismo tada Vas. U zabiti, u ovom kutu, Upoznala ja ne bih Vas Ni ovu muku, gorku, ljutu Iskustva nemam na svom putu No s vrmenom bi prest'o vir Uz dragoga bih mogla stati K'o vjerna žena, dobra mati I naći tako blažen mir. Zar drugi?? Nikom na tom svijetu Ja ne bih dala srca svog Ja slušam višnju volju svetu Tek tvoja sam, to hoće Bog. Ja dođoh na svijet samo stoga Što susret naš na zemlji toj I znači volju višnjeg boga Do groba ti si čuvar moj. O sanjala sam tako živo Već i u snu si mi bio drag Tvoj pogled bješe težak, blag Tvoj glas je tako odjekiv'o Već davno…što? Tek san je on? Ne! Čim Ti uđe, sumnje nesta Zažarih se i klonuh smjesta Pa šapnuh: On je napokon! Tvoj sam glas čula u tim snima… Govorio si Ti, zar ne? Dok pružah pomoć ubogima Dok šaptah molbe blažeć njima Tjeskobu duše smućene? I ne sinu li istog trena Baš Ti k'o mila, draga sjena Kroz rijetki mrak u onom snu? K mom uzglavlju se nagnu lako I s ljubavlju mi šapnu tako Riječ nađe dobru, utješnu. Moj čuvar si? Moj anđeo si? Il napasnik u mraku? Tko si? Ukloni moje sumnje, daj! Ta sve je možda tlapnja neka, Ta neiskusnost, lažni sjaj I druga neka kob me čeka Pa neka! Udes! Što da krijem? Povjeravam ga tebi vjerno. O, pred Tobom već suze lijem, Za zaštitu te molim smjerno. Ta ja sam sama, znaš li ti? Ne poima me nitko, jao! Moj razum je iznemogao, Pa moram šutke propasti. Ja čekam pogled jer Te volim Daj nadu jadnom srcu mom Il zasluženim ukorom. Taj san, tu moru, razbij molim Završavam, ah strašna strast, Sve zamirem…taj stid..to djelo! No jamstvo mi je vaša čast Povjeravam joj sebe smjelo.. Tatjanino pismo Onjeginu iliti moje pismo od 10. listopada 2002. godine neposlano jednom "barbi", koji mi je u tim ludim, uzbudljivim, burnim i šušurastim godinama okupirao misli. |
utorak, 07.05.2013.
Plan 21 - konačno otkriven
 "Čak i da ne radimo ništa, nešto bi se dogodilo" Izvor: Premijer na Novoj, 07. svibnja 2013.   |
srijeda, 01.05.2013.
Moj budni san
moja misija....moj cilj.... Jednoga dana vodit ću uspješnu tvrtku, u kojoj ću zbrinjavati one, koje nitko drugi ne želi zaposliti, one koji su ostali bez nade, ali s ogromnom željom za radom i kojima će naša tvrtka biti ne samo radno mjesto, već i dom i obitelj. Molim dragog Boga da mi otvori svijest i um i pokaže mi puteve za ostvarenje tog cilja!  |
subota, 20.04.2013.
Mojoj jedinoj ljubavi!
|
Zagrebu Povrh starog Griča brda, Kao junak lijep i mlad Smjele glave, čela tvrda, Slavni stoji Zagreb – grad; Živ ponosit, jak, prkosit Kad slobode plane boj. Tko tu kliko ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb-grade divni moj! Mnoge bure povrh njega Prosu svijeta udes ljut, Al' pod krilom našeg stijega On stajaše tvrd i krut. Ljutit stresa, juriš bijesa i razmrvi vraga roj. Tko tu kliko ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb-grade divni moj! Nad njim bljesnu zlatna zvijezda, Da ugleda druga drug; Kao soko iz svog gnijezda U daleki prhnu jug glas Hrvatstva, doziv bratstva. Preni mi se, rode, oj! Tko tu kliko ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb – grade divni moj. Ti uskrisi naše pleme, Ti rastjera duha noć Ti nam siješ znanja sjeme, Ti nam dižeš roda moć. Svijetlobornih, umotvornih Glava rađaš silan broj. Tko tu kliko ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb – grade divni moj! Kad zarudi mlada zora, A iz zore dvor i hram, Zlatno polje, zelen –gora, Sjajna Sava, loze plam: Od miline duša gine Po krasoti bludeć toj. Tko tu kliko ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb – grade divni moj! Zagreb – grade, naša glavo, Zagreb – grade, štite naš, Zagreb – grade, naša slavo, Kao sunce ti nam sjaš. Budi velik, jak k'o čelik, Tisuć' ljeta slavan stoj! Tko tu kliko ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb – grade divni moj! (August Šenoa 1838-1881) Ovih dana posjetila sam svoju staru ljubav, svoj Zagreb-grad, kojemu ću se uskoro uteći u skute! O svojoj ljubavi prema Zagrebu već sam pisala nekoliko postova. Kako bi te posjete mojoj ljubavi ostavile dublji i neizbrisiv trag u sjećanju, svaki put za nas isplaniram nešto posebno. Tako sam za vrijeme poslijediplomskog studiranja s veseljem odslušala ciklus koncerata u Lisinskom, redovito posjećivala izložbe u Klovićevevim dvorima, s posebnim osvrtom na izložbu djela Marca Chagalla, propješačila uzduž i poprijeko Medvednicu, posjećivala mala zagrebačka kazališta, restorane u okolici i svašta još. Jučer je na redu bila neizostavna izložba Picassovih djela u Klovićevim dvorima.  Izvor: O Picassovu životu i radu sam davnih dana pročitala knjigu, koju je napisala jedna od žena iz njegova bogatog harema, Francoise Gilot. O tome sam svojevremeno napisala i post, s posebnim osvrtom na Picassovu sliku Žena-cvijet, koju sam silno željela vidjeti uživo. Sad kad mi se konačno pružila prilika da posjetim izložbu njegovih djela, jedva sam čekala kad ću pogledati tu sliku. I tako jurc iz dvorane u dvoranu, sve u krug, pa do izlaza. Od svih izloženih slika, skulptura, fotografija….Žene-cvijeta nigdje! Bila sam užasno razočarana, kao da mi je netko ukrao najdražu igračku, kao da upravo nisam pogledala stotinjak djela s njegovim potpisom. Izgleda da ću za Ženu-cvijet ipak morati pričekati neko drugo, bolje vrijeme.  Onima koji još nisu posjetili izložbu preporučujem da najprije pročitaju knjigu Francoise Gilot "Život s Picassom", pa će izložena djela pogledati na ponešto drukčiji način, možda s puno više razumijevanja i želje.  Evo nekih ulomaka knjige, koji objašnjavaju Pablov pogled na slikarstvo: "- Slikam kao što ljudi pišu svoju autobiografiju. Slike, završene ili ne, stranice su mog dnevnika, i kao takve imaju svoju vrijednost. Budućnost će izabrati stranice koje želi. Nije na meni da vršim izbor. Imam utisak da mi vrijeme odmiče sve brže i brže. Ja sam kao rijeka koja teče, noseći sobom sve drveće koje raste blizu njenih obala, koja nosi i crknutu telad, ako ju je netko bacio, ili bilo koju vrst mikroba, koji se u njoj razvijaju. Nosim sve to sobom naprijed. To je kretanje slikanja koje me interesira, dramatsko kretanje od jednog napora drugome, čak iako ti napori možda nisu urodili konačnim ciljem. Sa sigurnošću mogu reći da je u nekim mojim slikama napor bio izražen u svojoj punoj težini i završetku, jer sam bio sposoban da zaustavim tok života oko mene. Imam sve manje i manje vremena, a još imam tako mnogo reći, a što moram reći jest nešto što se vrti u toku mojih misli. Dostigao sam momenat, vidiš, kad me kretanje mojih misli interesira više nego sama misao." "Postavih pitanje o kubizmu: nije li to također bilo podređivanje pravilu? On kimnu. – To je stvarno bila manifestacija želje da se sve događa u okviru neke zakonitosti. Htjeli smo biti neka vrst opozicije impresionizmu. Zato smo zapostavili boju, emociju, senzaciju, sve što su impresionisti unijeli u slikarstvo; htjeli smo vratiti vrijednost kompoziciji, zakonitostima što ih ona nameće. Ljudi u to vrijeme često nisu mogli razumjeti zašto često nismo potpisivali slike. Većinu njih potpisali smo kasnije. Bijaše to zbog toga što smo smatrali da izazov i nada što je donosi anonimna umjetnost ne leži u izrazu, već u stupnju odvojenosti. Pokušavali smo stvoriti zakonitost u okviru koje se mogu slobodno izraziti različite individualnosti. Nije bilo važno znati da je nešto učinjeno tako i tako i tko je to učinio. Ali individualnosti su bile prejake, što je imalo za posljedicu da svi kubisti što su nešto valjali, za nekoliko godina više nisu bili kubisti. Oni što ostaše kubistima, nisu uistinu bili istinski slikari. Braque jednog dana reče: "Riječ kubizam izmislili su kritičari, mi nismo nikada bili kubisti." To nije sasvim tako. Bijasmo kubisti neko vrijeme, ali kasnije smo otkrili da smo u prvom redu individualisti, odani sebi. Čim postasmo svjesni da kolektivna pustolovina nije imala dovoljno čvrst temelj, svatko se od nas morao upustiti u svoju osobnu pustolovinu. A osobna pustolovina uvijek se vraća na onu koja je prethodnica našeg vremena: na van Goghovu, u svojoj suštini jednu tragičnu i usamljeničku pustolovinu. Zbog toga maloprije rekoh da smo svi mi samouci. To je istina, ali iako se kubizam raspao, vjerovao sam da se mi nećemo izgubiti u potpunoj individualističkoj izolaciji, ma kojim putem krenuli, jer svi zajedno bijasmo predstavnici modernog stila. Iako se svuda moglo susresti obilje oblih linija, najrazličitijih, najdivljijih, držim da sam pripadao tom modernom stilu, uspros tome što sam se ograničio na isključivo ravne linije. Jer čak ako je čovjek protiv pokreta, on je u njemu. Za i protiv, na koncu, samo su dva aspekta istog pokreta. Na taj način, oni između nas koji su nastojali da se što više udalje od tog modernog stila postaše još moderniji u stilu. Čovjek ne može izmaknuti svom vremenu. Zauzmeš li ovaj ili onaj stav, uvijek si u njemu. " Izvor: Gilot, F. - "Život s Picassom", Zora Zagreb, 1967, str. 68-69, 117-118. Oznake: Picasso, Francoise Gilot, August Šenoa, Zagreb |
